S tugom i poštovanjem opraštamo se od Mire Matić Primorac, ugledne požeške pravnice, nekadašnje sutkinje, i jedne od najposebnijih intelektualki koje je Požega imala. Njezin odlazak ostavlja prazninu u zajednici, ali i trajnu uspomenu na život prožet znanjem, dobrotom i elegancijom.
Mira je bila žena iznimnog duha – pravnica čvrstih načela, ali i otvorena, srdačna osoba koja je za svakoga imala vremena i lijepu riječ. Njena karijera u pravosuđu bila je obilježena predanošću pravu i pravdi, no i izvan sudnice ostavila je jednako snažan trag. Bila je pravi primjer eruditkinje – svestrana, obrazovana, znatiželjna i uvijek željna dijeljenja znanja i iskustava.
Izuzetna ljubav prema modi i šivanju prati je još od djetinjstva. Njezin osebujan stil bio je prepoznatljiv – decentan, damski i profinjen, evocirao je duh Požege s početka 20. stoljeća. I više od toga – Mira je taj duh živjela. Na ulicama grada bila je poput šetajuće uspomene na neko otmjeno i kulturno doba koje se kroz nju vraćalo i činilo živim.
U životu je nalazila radost i u malim stvarima – u ljubavi prema životinjama, osobito mačkama o kojima je brižno skrbila, ali najviše u odnosima s ljudima. Svi koji su je poznavali znali su da će od Mire uvijek dobiti pažnju, razumijevanje i riječ ohrabrenja. Imala je dar da se u svakome vidi ono dobro.
Nažalost, intervju koji smo dugo dogovarale – i kojem smo se obje veselile – nikada neće biti zapisan. Vjerujem da bi upravo taj razgovor pokazao jednu novu, možda manje poznatu, ali jednako fascinantnu stranu njezina bogatog i ispunjenog života.
Otišla je tiho, dostojanstveno – baš onako kako je i živjela. Iza nje ostaje sjećanje koje ne blijedi: na ženu velikog znanja, još većeg srca i nepogrešivog stila.
(FOTO: K.Š.)
