Čuvajmo običaje zavičaja jedinstvena gastro-kulturna manifestacija i ove je godine, koncem svibnja u Velikoj, okupila velik broj posjetitelja i izvođača. Bogata kulturna baština kao vječna inspiracija uz Najduži stol i Međunarodnu smotru folklora vješto je stopila bogatstvo okusa i raskoš tradicije u nezaboravan doživljaj za sva osjetila.
Osim što je otvorila svoja srca i u papučki zagrljaj primila brojne goste, Velika je zadnjeg dana trodnevne manifestacija na svojim ulicama ponosno dočekala povorku folklornih društava, ujedno jednog od najljepših i najemotivnijih trenutaka završne večeri.
Tom istom povorkom, u kojoj se osim narodnih nošnji Slavonije, mogu vidjeti i nošnje Hrvata iz susjednih zemalja, već zadnjih dvadeset godina iznova koračaju članovi HKUD Aladinići Dubrave, ponosno pjevajući pjesme svojih pradjedova, baš kako i doliči tradicijskoj baštini koju predstavljaju jer Hercegovci ionako nikad ne idu maleni ispod zvijezda.
„Toliko dugo dolazimo u Veliku i toliko smo svaki put srdačno dočekani da se osjećam kao kuće, a svake godine se iznova radujem novom dolasku, reći će Marko Džakula, voditelj HKUD-a Aladinići Dubrave.
Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Aladinići Dubrave, iz Dubrave pokraj Stolca, osnovano je 1997. godine na inicijativu don. Vinka Raguža i nekolicine župljana koji su nedjeljom pjevali sv. Mise. Tijekom svog dugogodišnjeg kulturnog djelovanja zabilježili su brojne gostovanja u zemlji i inozemstvu, od kojih su najzapaženiji nastupi na Đakovačkim vezovima, Međunarodnoj smotri folklora u Velikoj, kao i gostovanja u emisijama Lijepom našom te Dobro jutro, Hrvatska. Ono po čemu su prepoznatljivi u svijetu folklora jest muški bećarac, a vole zapjevati i gangu, ženski bećarac te ženski i mušku tradicionalnu pjesmu. Od plesova na njihovom repertoaru često se nađe linđo, spletovi kolo, te niz drugih plesova neretvanskog podneblja.
„Mogu reći da mi je iznimna čast i zadovoljstvo voditi i izvoditi nove generacije u svijetu folklora jer to je nešto što trebamo čuvati i na čemu trebamo raditi da nikad ne zaboravimo svoju tradiciju i običaje“, kazao je Marko Džakula, ubrzo nakon što se popeo na pozornici i sa svojim članovima dokazao maloprije izrečeno.
Teško je riječima dočarati kolorit hercegovačkih svitanja nad nepreglednim kršnim poljima što se prostiru pod plavetnima nebom satkanim od pobožnih molitvi naših predaka, onome tko nikad nije kročio u zemlju Hercegovu. One zaseoke, između kojih vijugaju ceste, i vinograde u daljini što prkose kršu. Ali folklor pretočen u život kroz scenski nastup HKUD Aladinić Dubrave na veličkoj pozornici uspio je opjevati ne samo zemlju vina, škije i smokava, nego i ljude iznimnih duhovnih i moralnih osobina izniklih iz tog kraja pa kroz gromoglasne baritone najljepšim suzvučjima zasvira nemila hercegovačka bura, noseći zrakom mirise dozrelih bresaka s Dubravske visoravni.
U emotivno nabijenim stihovima ukaže se lik vrijednog hercegovačkog čovjeka koji unatoč bremenitim vremenima, mukom svojim žuljevitih ruku iz kamena cijedi novi život, dok kršu otima zemlja. I tako unedogled, već stoljećima, s pjesmom i u trajnom savezu s Bogom. Upravo ta duhovna oporuka uspjela je pronaći svoj put do publike koja je još dugo pljeskom s pozornice ispraćala HKUD Aladinići Dubrave.
„Folklor spaja ljude“, reći će Marko Džakula, i neće moći biti više u pravu, jer osim što stvara, produbljuje i učvršćuje prijateljstva, on kroz raznolikost svojih plesnih stilova, raskoš narodnih nošnji te znalački izvedenih pjesama i napjeva, obrazuje naraštaje koji dolaze, ostavljajući besmrtni trag i poruku svima nama. Stoga ni malo ne čude sve one rijeke ljudi koje se svake godine preliju Velikom, posjećuju mjesto izvora-manifestaciju Čuvajmo običaje zavičaja.
(FOTO: K.Š. /Ustupljene fotografije)
