Marko Valenta jedan je od  najmlađih vatrogasaca koji su nedavno započeli svoj profesionalni put u JVP Grada Požege. Iza sebe već ima dugogodišnje iskustvo u dobrovoljnom vatrogastvu te jasnu motivaciju koja ga je vodila prema ovom pozivu. Danas, na početku profesionalnog puta, prve korake gradi uz starije i iskusnije kolege od kojih, kako kaže, svakodnevno uči. U poslu koji traži odgovornost, smirenost i stalno usavršavanje, Marko tek otvara poglavlje života koje će ga, sasvim sigurno, još dugo oblikovati.

Prvi susret s vatrogastvom kod Marka Valente dogodio se još u školskim danima, kada je dječja znatiželja prerasla u interes koji će kasnije postati životni poziv. Kroz Dobrovoljno vatrogasno društvo Velika upoznao je prve korake vatrogasne djelatnosti, a ono što je u početku bila igra i druženje, s godinama je postalo ozbiljna želja za profesionalnim putem.

„Dok sam bio učenik 3. razreda Osnovne škole I.G. Kovačić u Velikoj, u posjetu su nam došli tadašnji članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Velika gdje su prezentirali opremu i vozila koja posjeduju. Nakon toga smo se upisali u mladež DVD-a gdje sam započeo priču upoznavanja s vatrogasnom djelatnosti, u početku smo se pripremali kroz igru za natjecanja, a kako sam odrastao, sve mi se više sviđalo vatrogastvo“ pojašnjava.

Put prema profesionalnom vatrogastvu

Želja da jednog dana postane profesionalni vatrogasac ostala je prisutna i nakon školovanja. Put do zaposlenja nije bio brz ni jednostavan, ali upravo su godine pripreme, rada i čekanja dodatno učvrstile odluku da ostane u ovom pozivu. Dolaskom u Javnu vatrogasnu postrojbu Grada Požege započelo je novo razdoblje, ono u kojem se teorija pretvara u praksu, a iskustvo stječe iz dana u dan uz pomoć starijih kolega.

„Nakon srednje škole želja mi je bila postati profesionalni vatrogasac pa sam nekoliko godina nakon srednje škole završio prekvalifikaciju za profesionalnog vatrogasca s tada 21 godinom. Tada kreće put vježbanja i pripremanja za nadolazeće natječaje u JVP Grada Požege, a u međuvremenu sam radio u šumarstvu, građevini i manjim poslovima prodaje. S 27 godina, 2025. godine sam se zaposlio i evo godinu dana sam mlađi vatrogasac. Kolektiv me je odlično prihvatio. To je posao gdje je potrebno povjerenje i dobro poznavanje raznih vještina i u tom putu i razvoju su me vodile kolege, sada već iskusni dugogodišnji vatrogasci“, opisuje.

Upitan osjeća li se spremno za sve izazove koje ovaj posao nosi, Marko ističe kako se sigurnost i iskustvo u vatrogastvu grade postupno. Upravo kroz svakodnevne vježbe, rad i usavršavanje, kaže, razvijaju se rutina, smirenost i samopouzdanje koji su na intervencijama iznimno važni.

„Mislim da sam još mlad i da nisam prošao puno toga u vatrogasnom poslu, međutim upravo kroz kontinuirani rad i usavršavanje gdje čovjek stekne samopouzdanje, rutinu i sigurnost, na intervencijama se zbog toga sigurno lakše nositi.“

Prva intervencija

Prve intervencije često ostanu trajno urezane u pamćenje, posebno kada se prvi put susretnete sa stvarnim ljudskim strahom, panikom i odgovornošću koja dolazi s poslom. Upravo jedna takva intervencija Marku je pokazala koliko je važna prisebnost, ali i oslanjanje na iskustvo starijih kolega.

„Prva intervencija koja mi se trajno urezala bila je spašavanje radnika na gradilištu na kojega se urušio zid. Kolege i ja smo brzo izjurili iz postrojbe, na intervenciji su nas dočekali radnici i odveli do ozlijeđenog radnika. Na njega se urušio dio zida s čeličnom armaturom i prignječilo mu noge. Brzo smo morali reagirati, vika, galama, panika… Međutim, na takvim intervencijama samo pratiš starije kolege i pomogneš gdje treba jer zapravo oni su ti koji izvode takve zahvate. Na kraju ponosno i sretni jer radnik nije imao teške tjelesne ozljede, a po našem dolasku smo mislili da je strašnije“, opisuje

Ništa bez motivacije

Međutim, vatrogastvo traži mnogo više od fizičke spremnosti. Uz disciplinu i odgovornost, važna je i unutarnja motivacija koja čovjeka tjera da nastavi učiti i pomagati drugima, bez obzira na težinu situacije.

„Prije svega mislim da taj poziv treba voljeti, a kad nešto voliš nije ti problem motivacija, energija, želja za učenjem i usavršavanjem. Želju da nekome pomogneš u najtežim trenucima i u bilo koje doba dana i noći nema svatko i to je zapravo ono što me motivira.“

Vježbom do savršenstva

Velik dio rada u postrojbi temelji se upravo na vježbama i pripremama za različite vrste intervencija. Kroz njih se ne stječe samo znanje, nego i sigurnost u vlastite postupke te povjerenje unutar tima.

„Vježbe se intenzivno provode u svim segmentima, ne samo u gašenju požara. Prije nekoliko mjeseci sam završio obuku za spašavanje iz dubina i s visina, a trenutačno sam dio ekipe koja se priprema za natjecanje u Splitu u spašavanju u prometnim nesrećama ili Croatia Rescue Challenge. Svaki segment spašavanja nosi svoje postupke i procedure, ali i opasnosti i sve je to vrlo poučno.“

Poruka mladima

Iako je tek na početku profesionalnog puta, Marko već danas zna koliko vatrogastvo može oblikovati čovjeka. Upravo zato, na kraju razgovora, mladima poručuje da se ne boje napraviti prvi korak i upoznati svijet vatrogastva kroz dobrovoljna društva i zajedništvo koje ono nosi.

„Poručio bih svim mladima da se jave u dobrovoljna vatrogasna društva na svojim područjima, da se kroz druženja, prijateljstva i kroz učenje probaju interesirati… Prva intervencija na kojoj se pomaže drugima sigurno će ostaviti traga, ili ćete to zavoljeti ili nećete… A većina nas to zavolimo… Korak dalje je školovanje za profesionalnog vatrogasca kada taj poziv postaje životni put…“

 

(Foto: Ustupljena fotografija)