Kada je u ožujku ove godine izbio požar na krovištu gospodarskog objekta u Velikoj, nitko u tom prvotnom metežu i panici, nije mogao ni naslutiti da će nekoliko sati kasnije na tek ugaslom zgarištu ostati ispisana priča o herojstvu dobrovoljnih vatrogasnih društava, i ogromnoj empatiji lokalne zajednice, prijatelja, susjeda i rodbine, odlučnih u namjeri da nesebično pomognu.
Stara slavonska dvorišta svijet su za sebe. U njima spavaju brižno pohranjene uspomene na neka davno minula vremena. Ona su naša veze s tradicijom i predcima, koja je tim veća ako dvorišnim prostorom dominira stari slavonski štagalj. Upravo jedan takav štagalj- stari mudri starac, koji je nadživio razne nedaće, ratove i nestalna vremena, krasio je dvorište obitelji Kolundžić, iz Velike, sve do nesretnog 12. ožujka 2024. godine kada je petnaest minuta nakon ponoći, strašan požar počeo gutati krovište.
Na svu sreću vatrenu buktinju prvo je čula susjeda, i to sasvim slučajno, jer je misleći da vani pada led, izašla u dvorište kako bi prekrila automobil i time ga zaštitila od potencijalne štete. Međutim, pri izlasku, zatiče je iznenađenje. Od leda ni traga ni glasa, ali sve oko nje i dalje glasno pucketa. Tek tada uviđa da u stvari gori susjedov štagalj. Obitelj Kolundžić, isprva nesvjesna opasnosti koja se događala u njihovoj neposrednoj blizini , brzo je reagirala, kao i velički vatrogasci koji su na licu mjesta bili u roku od pet minuta. S obzirom na to da je požar do prvog upućenog poziva u pomoć, zahvatio 60 % krovišta, a vatra prijetila daljnjim širenjem u pomoć su pozvani i kaptolački vatrogasci.
Trenutci su to u kojem se unatoč gustom dimu i paklenim plamenim jezicima koji su zlokobno sijali u mrkloj noći, jasno mogla razabrati hrabrost i požrtvovnost vatrogasaca, koji su unatoč svim opasnostima, bez razmišljanja ulazili u donji dio štaglja, kako bi spasili svinje. To su činili bezbroj puta, u namjeri da spase sve što se spasiti da. Nažalost, za 25 tona kukuruza koji se nalazio na tavanu štaglja nije bilo spasa. Upravo na tom nesebičnom činu cijela obitelj Kolundžić neizmjerno je zahvalna veličkim i kaptolačkim vatrogascima.
Teško pronalaze riječi zahvale i za ono što je uslijedili jutro nakon strašnog požara. Još uvijek pod dojmom nemilog događaja i nakon duge, neprospavane noći u dvorište obitelji Kolundžić počeli su samoinicijativno pristizati susjedi, prijatelji i poznanici kako bi pomogli očistiti sav krš, koji je u narednih nekoliko radnih akcija i prikladno zbrinut. Tada je pala i odluka- kreće se s obnovom jednog od najstarijih štagalja u selu. Preživio je ratove, potrese i požare, no vatru nije uspio preživjeti, pa je došlo vrijeme da zasja u svom starom sjaju.
Entuzijazma, volje i znanja nije nedostajalo pa je nekoć stari štagalj, već načet zubom vremena, a dokrajčen vatrom, u samo nekoliko mjeseci zasjao punim sjajem, zahvaljujući prvenstveno ljudima, koji su nesebično pristupili obnovi. I svaki čovjek , od tih 100- tinjak ljudi, koji su proteklih mjeseci koračali dvorištem obitelji Kolundžić, tijekom izgradnji ostavio je i dio sebe u novom ruhu starog štaglja, čuvara slavonskog dvorišta. Ponešto dobrote, i zrno nade, i novopobuđeni optimizam, u budućnost u kojoj možemo računati na pomoć drugih, čak i kad smo najranjiviji.
Svega nekoliko dana prije završetka iznimnog vrućeg i sparnog srpnja, postavljena je zadnja kapelaja na posve novom krovištu. Time su i radovi službeno završili, a obitelj Kolundžić, priprema veliko druženje u znak zahvale svima onima koji su nesebično pružili ruku pomoći u trenutcima nevolje.
(FOTO: Ustupljene fotografije)
