Posebna su ona neobično topla rujanska jutra u kojima se spektrom boja kroz rustikalno uređene izloge prodavaonica prelijeva stara Slavonija najavljujući festivalski duh „Zlatnih žica“. U tu pitoresknu sliku nanovo oživljenog i pjesmom opjevanog zavičaja sasvim slučajno uklopio se Projekt slavonske košulje u realizaciji prof. Vesne Dumančić.
Od samih početaka požeška Obrtnička škola bila je vođena idejom o izradi vlastitih modnih etno košulje koje bi njihovi učenici nosili na školskim priredbama i različitim svečanostima. Upravo je prof. Dumančić prihvatila izazov da osmisli i konstruira mušku i žensku coutur etno košulju koja je inspirirana slavonskom muškom i ženskom rubinom. Cilj samog Projekta bio je osmisliti i izraditi u tekstilnoj radionici Obrtniče škole muške i ženske etno modne košulje s tradicijskim motivima požeške rubine koja se nosila u periodu predindustrijskog vremena.
-Projekt smo pokrenuli početkom šk. godine 2023./2024. u zanimanju modni tehničar , sektor Moda, tekstil i koža, a prvi model muške košulje je bio izrađen za manifestaciju “Dani kruha i plodova zemlje„ u rujnu 2023.godine. Za izradu coutur etno ženskih i muških modela koristili smo sirovu pamučnu tkaninu „ žuticu“, koju smo prethodno iskuhali tri puta i tako smo dobili mekanu tkaninu, znatno izbijeljenu, s lagano nabranom površinom što joj daje izgled vrlo sličan starinskom ručno tkanom lanenom platnu- kazala je Dumančić koja je vješto splela individualnu kreativnost i kulturnu baštinu u jedinstvenu priču.
Osim muških izložene su bile i dva svečana modela ženskog oplećka te dva modela ženske košulje po uzoru na tradicijske košulje koje su se nosile za vrijeme rada.
Nakon muških košulja upustila sam se u istraživanje karakteristika i elementa tradicijskog odijevanja žena s naglaskom na tradicijsko odijevanje zapadne Slavonije . Slijedilo je pretraživanje interneta , prikupljanje ženskih tradicijskih košulja-oplećaka , od prijatelja i naših učenika i proučavanje tog prekrasnog starinskog ruha u kome su skrivene zadivljujuće vještine i bogatstvo slavonskog čovjeka. Osnovni dio ženske nošnje je rubina koja je izrađena od oplećka (košulje) i skute (suknje) zašivenih u pasu i koja se u jednom dijelu oblači na tijelo, a neki od ostalih dijelova su fertun/pregača, tkanica, marama, čarape, opanci te frizure pripremljene na odgovarajući način. Zanimljivosti koju sam uočila prilikom proučavanja elemenata i karakteristika oplećka- svečane ženske košulje je jednostavnost konstrukcije koja se zasniva na jednostavnom pravokutnom obliku . To otkriće, tu jednostavnost u konstrukciji koristim u izradi naše modne ženske etno košulje-oplećka .
Osim ovog jednostavnog modela ženskog oplećka modeliram i žensku etno košulju s ovratnikom, koristeći elemente muške tradicijske košulje s gustim nabiranjem, ali naravno crtam je na bazi i veličini za žensko tijelo. Izradu ovih modela muških i ženskih košulja preuzima moja kolegica i prava majstorica u tekstilnoj radionici Ilka Radičević . Ona pretvara ovu moju dvodimenzionalnu papirnatu tvorevinu (kroj) u prekrasni modni etno model košulje- istaknula je Dumančić.
Dodatna posebnost cjelokupne izložbe, kao i samog Projekta, bila je haljina od stare koperte (prekrivač za krevet). Ova modna poslastica ne samo da je prizvala bezvremensku ljepotu šlingeraja, pred kojom nitko ne ostaje ravnodušan, nego je dodatkom tkanice unijela i jednu emocionalno- domoljubnu dimenziju , istodobno doprinoseći vizualnoj prepoznatljivosti Hrvatske.
-Kopertu nam je poklonila baka naše učenice Anele Majetić . Ova tkanina ima izuzetnu vrijednost ,stara je možda i preko 100 godina, ručno je tkana i na velikom dijelu ručno šlingana. Šlingeraj ili rišelje je vrsta bijelog, bušenog ili rezanog veza, koji se u slavonskim selima prvotno radio ručno, iglom i koncem se vezlo na platnu, a s pojavom mašina za šlinganje proces izrade se ubrzava. Strojni rad ne isključuje i ručni rad te samim tim i dalje spada u kategoriju “ručnih radova”. Spada u kategoriju “Vezova po pismu”, zajedno s tehnikama toledo, zlatovez i svilovez.
Da bi haljina bila u potpunosti originalna izrađujemo i našu prvu tkanicu–pojas oko struka na drvenom okviru za tkanje koji je izradila naša stolarska radionica u Obrtničkoj školi. Tkanica je istkana od debljeg crvenog i bijelog pamučnog konca i u konačnici dobiva izgled crveno-bijelih kvadratića, odnosno kockica kako to volimo reći . Ova naša originalna tkanica dobivena na tkalačkom okviru naš je modni doprinos vizualnoj prepoznatljivosti Hrvatske . Sve ovo otkriveno tradicijsko blago nastojali samo bar jednim dijelom prenijeti i na naše učenike, a tada sam otkrivamo koliko ljudi čuvaju svoje naslijeđeno tradicijsko ruho i starinske predmete i to me je zaista iskreno oduševilo.
Kao podrška ovom Projektu ,u razrednom odjelu 3.a, na nastavi Izrade modnih proizvoda nastavnica Katica Ošust i Ilka Radičević izradile su s učenicima haljine za osobne mjere učenika inspirirane slavonskom tradicijskom odjećom. Svaka haljina modelirana je na nastavi izrade modnih proizvoda prema vlastitim idejama učenica, na temeljnim krojevima haljina za osobne mjere, pa ih mogu nazvati Coutur Etno haljina modnih tehničara- kazala je prof. Dumančić.
Radi cjelovitosti izložbe uz prezentirane modele inspirirane slavonskom tradicijskom odjećom prof. Dumančić postavila je u izlog veliki broj originalnih starinskih predmeta koji su se koristili u slavonskim kućama.
-Najveći dio tih starina dobila sam od prijatelja Maria Baničin, a pripadaju obitelji Baničin iz Velike. Druge prekrasne starinske predmete i tekstilne rukotvorine dobila sam od moje radne kolegice Katarine Pavić Uremović koja mi je donijela tekstilne rukotvorine koje je naslijedila od svoje bake Katarine Damljanac Pavić. Baka je živjela u Bešincima , okolica Kaptola, a od svih tih rukotvorina ne mogu odlučiti što mi je ljepše. I na koncu spominjem ručno tkane krpare , rad moje drage pokojne tetke Drage Kuna r. Mihaljević , koje su ukrasile pod unutrašnjosti lokala – izjavila je prof. Dumančić prije nego li je čitav jedan slavonski pejzaž oživjela u naoko užurbanoj svakodnevici grada, pozivajući slučajne prolaznike da na tren zastanu i prisjete se tradicijske ostavštine svojih predaka.
Svojom vizualnom prepoznatljivošću, ali i kulturno-umjetničkim sadržajem Projekt požeške Obrtničke škole pod vodstvom prof. Vesne Dumančić u kratkom vremenu prepoznat je u lokalnoj zajednici, a potom i nagrađen drugim mjestom na 7. natječaju „Uredimo svoju Požegu“ čime je još jednom potvrđena istinska kvaliteta izloženog sadržaja.
(FOTO: K.Š./ Ustupljene fotografije)
