„Želja za pomaganjem u najtežim trenutcima, adrenalin, izazovi, timski rad. Osjećaj kada nekom spasite dom, ljubimca ili život pruža nagradu koju je teško mjeriti novcem. Svaka intervencija je nova zagonetka koju treba riješiti pod pritiskom“ otvoreno govori Mario Marinović, o razlozima zašto je pristupio u redove profesionalnog vatrogastva.
U Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Požege zaposlen je posljednje četiri godine, dok ukupno ima 14 godina iskustva rada u profesiji, koja u sebi spaja krajnju fizičku spremnost, psihološku otpornost i duboko ukorijenjen osjećaj humanosti.
Svaka intervencija ima priču
Do sad je odradio brojne intervencije, i nagledao se stvari koje su prosječnom čovjeku nezamislive. Prometne nesreće s ljudskim gubicima, priznaje, ostavljaju najdublji trag zbog emocionalne izloženosti koja oblikuje psihološko iskustvo profesionalca.
„Ima tu dosta intervencija koju su ostale urezane u sjećanju. Mogao bih izdvojiti neke teže prometne nesreće gdje smo nažalost imali smrtno stradale osobe. Ja bih rekao da su to intervencije koje ostaju urezane u sjećanju. Na takvim intervencijama mogu slobodno reći da ste licem u lice s osobom koju spašavate, i onda ta ljudska bliskost usred takvih intervencija i spašavanja, čine da takve intervencije budu emocionalno najteže“, pojašnjava te dodaje da mu u takvim trenutcima spoznaja da je dao sve od sebe, kao čovjek i kao profesionalac, olakšava procesuiranje emocija.
Vježbom do savršenstva
A biti uvijek na visina zadatka moguće je samo uz uporno vježbanje i stalno ponavljanje. Javna vatrogasna postrojba Grada Požege upravo poseban naglasak stavlja na niz teorijskih i praktičnih vježbi od čega je samo u prošloj godini takvih internih vježbi odrađeno 60- ak i to bez ubrajanja vježbi koje se provode s dječjim vrtićima i školama.
„Često treniram, idem na usavršavanja, i to nam svima, uključujući i mene, dosta pomaže. Ulijeva nam dodatno samopouzdanje u stvarnim situacijama. Uostalom, sve vježbe koje provodimo jako su realistične i prilagođene su stvarnim situacijama u kojima se eventualno možemo zateći. Kad govorimo o karakteru samih vježbi, ponekad insceniramo prometne nesreće sa dva ili više vozila te unesrećenim osobama, i radi se kao da riječ o stvarnom događaju. Također, imamo i vatrogasno vježbalište na kojem možemo odraditi praktično kretanje u labirintu s preprekama , pretraživanje i spašavanje osobe iz zadimljenog prostora i još čitav niz scenarija koji nas pripremaju na sve moguće izazove“, pojašnjava Marinović.
Nema lakih zadataka
I dok nam staloženo, ali i samouvjereno priča o važnosti vježbi, iza kojih stoji svaka uspješno odrađena intervencija, kaže da mu je nemoguće kategorizirati težinu pojedinih vježbi, jer sve zahtijevaju maksimalnu posvećenost, fizičku spremnost i visoku koncentraciju.
„Mislim da su sve vježbe podjednako zahtjevne i svaka vježba je drugačija i traži određeno znanje i fizičku spremnost. Smatram da ne treba ni jednu vježbu izdvajati ili isticati, jer mi smo spremni i naučeni na bilo koji događaj u bilo koje vrijeme“ pojašnjava.
Spašavanje iz dubina i visina
Ipak, uspijeva izdvojiti onu posljednju, koju je odradio prije mjesec dana kao najzanimljiviju, jer se radi o stjecanju novih znanja i usavršavanju postojećih vještina. Radilo se o vježbi „Spašavanje iz dubina i visina- Modul 1“
„Sama obuka bila je izuzetno korisna i usmjerena na praktične vještine spašavanja u zahtjevnim uvjetima. Kroz rad na terenu imali smo priliku uvježbati postupke pristupa unesrećenima na teško dostupnim lokacijama, kao i njihovo sigurno zbrinjavanje i transport. Najvažnije što nosim iz te obuke nije samo tehnika, nego sigurnost u vlastite postupke. Naučiš vjerovati opremi, ali još više timu. Nitko tamo ne radi sam, svaki potez ovisi o kolegama koji te osiguravaju“, ističe Marinović, dok se intenzivno priprema za Croatia Rescue Challenge koji se ove godine održava u Splitu.
Zadnjih tjedana fokus njegovih misli zauzima upravo nadolazeće natjecanje, za koje će se kao, i prethodne godine, marljivo pripremati uz podršku i suradnju svojih kolega. Vatrogasna postrojba, kako ističe Marinović, funkcionira poput druge obitelji, u njoj se dijele smjene, obroci i najteži trenuci intervencija. A takva razina povezanosti i međusobnog povjerenja, prema njegovu mišljenju, rijetko se sreće u drugim profesijama.
Vatrogasac kao stup zajednice
I upravo zato upitan da za kraj razgovora, a na osnovu dosadašnjeg iskustva, i svega ostalog što ovaj plemeniti poziv nosi, u jednoj rečenici opiše što za njega znači biti vatrogasac, on spremno iznosi.
„Vatrogasac znači biti stup društva. Pojedinac, koji radi na tome da naš mjesto bude sigurno mjesto za život, čak i onda kad se dogodi najgore“.
(Foto: K.Š./Ustupljene fotografije)
