S kojom lakoćom čovjek drugom čovjeku može postati utočište uz zrno empatije i mogućnost prepoznavanja duhovnog odjeka potrebe u tuđem naličju svjedoči gotovo nestvarna priča koja je pokrenuta iz čisto humanih razloga neočekivano prerasla u poduzetnički projekt. Da su uvijek najljepši opipljivi oblici nade potvrdila je Vesna Dumančić, profesorica strukovnih predmeta, u Obrtničkoj školi Požega, koja je u zajedništvu s učenicima te uz potporu školskog kolektiva realizirala projekt izrade marama i turbana za onkološke bolesnike Opće županijske bolnice Požega.
Bilo je kasno ljetno predvečerje kada su se dvije poznanice, svaka u svojoj boli, susrele na groblju. U usputnom razgovoru, starija žena, već vidno obuzeta teretom zloćudne bolesti, požalila se Vesni Dumančić, kako unatoč silnim naporima, u cijeloj Požegi ne može pronaći maramu. Ne bitno koje boje i dezena. Jednu sasvim običnu maramu kako uslijed nesnosnih ljetnih vrućina ne bi morala nositi tešku, sintetičku periku. Upravo ta tiha žalba koja se gotovo nečujno skotrljala s usana, zvučeći više kao vapaj nemoći, potaknula je profesoricu Dumančić da odmah nakon povratka kući sašije toliko traženu maramu i daruje je oboljeloj ženi.
-U tom trenutku shvatila sam koliko ti ljudi u bolesti ostaju sami. Bez obzira imali obitelj ili ne. I ja sam se zaista mogla osjetiti njezinu bol, poistovjetite s njom- opisat će Vesna Dumančić taj sudbonosni trenutak.
Trenutak koji je sve preokrenuo i od humanitarnog projekta postao dobro zamišljen i razrađen poslovni plan, bez stvarne namjere da to postane.
-Već na prvom školskom aktivu predstavila sam ideju koju je prihvatila cijela zbornica. U početku najveći problem bio je pronaći sredstva za materijal. Tu sam opet, vođena nekom Božjom providnošću, pronašla tvrtku Plinacro, poznatu po sponzoriranju sličnih projekata i poslala im e-mail. Nakon kraćeg čekanja dobila sam potvrdan odgovor. U realizaciju sam krenula uz pomoć kolegice Marice Kosine, suradnice u nastavi, u školskoj tekstilnoj radionici, koja je zajedno s učenicima modele krojila i šivala. Također, sam poslala e-mail i Općoj županijskoj bolnici Požega, koja je rado prihvatila naš prijedlog. Tada smo na opće zadovoljstvo svih donirali 120 modela sanitetskih marama i turbana našoj Bolnici- pojasnila je Dumančić.
-Moj cilj je bio prenijeti učenicima neku empatiju o oboljelom čovjeku i spoznaju da i oni u okviru svog zanimanja, modni tehničar i krojač, mogu puno pomoći- govori Vesna Dumančić, koja je uspjela materijalizirati nadu toliko potrebnu današnjem čovjeku.
Svojim humanitarnim projektom ne samo da je osvijestila ljekovitost pomaganja drugima, nego je u nastavni proces, potpuno nesvjesno, uspjela integrirati poduzetnički način razmišljanja, istodobno kod učenika razvijajući i neke druge osobine, toliko tražene na tržištu rada, poput kreativnosti i samopouzdanja. I povrh svega uspjela je vlastitim primjerom pokazati kako razviti i realizirati ideju, uz odličnu suradnju s lokalnom zajednicom, čime je zapravo pokrenula neprekinuti lanaca dobrote.
-Ove godine pozvao me prim. dr. sc. Nikola Gotovac ispred Županijske lige za borbu protiv raka da ponovno izrađujemo modele marama i turbana .
Ove godine više nismo bili u mogućnosti izrađivati u našoj radionici Obrtničke škole, ali ponuda gosp. Gotovca bila je u drugom pravcu. On nam je ponudio da izrađujemo te modele , a Liga bi nam za to dala određenu financijsku naknadu, koje bi potom Liga donirala potrebitim pacijentima Opće županijske bolnice Požega .
-Budući da je moja radna kolegica Marica Kosina, koja je bila glavna nositeljica u praktičnoj izradi ovih modela tijekom Projekta, ove školske godine otišla u zasluženu mirovinu, prijedlog dr. Gotovca bio je da ona ukoliko može i želi sada izrađuje marame i turbane. Marica ideju prihvaća ,dogovaramo detalje o količini , modelima i isporuci istih s predsjednicom Lige dr. med. Jasminom Kovačević, naručujemo materijal – pamučne popeline i pamučna jersey pletiva te se moja humanitarna ideja o pomoći našim pacijentima nastavlja i ove godine- pojašnjava Dumančić.
Tako je Obrtnička škola već u ožujku Županijskoj ligi za borbu protiv raka predala 30 marama i 20 turbana, dok bi preostali dio pošiljke- još 50 modela, trebao biti izrađen do konca listopada.
-Nadam se da je taj mali znak brige bar na trenutak pomogao oboljelima , a naše učenike potaknuo na empatiju prema oboljelima ,naučili su opet kako je njihovo zanimanje važno i kreativno , a sada potvrđujemo s ovom suradnjom da je i korisno.
Nastavak moga Projekta posredstvom Županijske lige protiv raka Požega, samo mi je potvrda da se Bog ne da natkriliti našom dobrotom, on daje stostruko više nego što smo mi dali . U latinskom stoji: consalamini. Budi uz onog koji je sam sa svojom žalošću. Podijeli s njime njegovu tugu. Tada će se ona preobraziti- zaključila je prof. Dumančić za kraj.
(FOTO: K.Š./Ustupljene fotografije)
