Na mjesnom groblju u Mihaljevcima kod Požege, u četvrtak 28. svibnja 2026. godine, pokopana je Sretenka Alatić, r. Beno, majka svećenika Požeške biskupije Patrika Alatića. Sprovodne obrede predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s okupljenim svećenicima, rodbinom, prijateljima i vjernicima.
Na početku sprovodne homilije biskup je u ime klera Požeške biskupije i osobno izrazio iskrenu sućut sinu Patriku, kćeri Karolini te sinovima Dominiku i Benjaminu s njihovim obiteljima, kao i svoj rodbini i svima okupljenima koji su bili povezani s pokojnicom. Istaknuo je kako Božja riječ u trenutcima tuge i oproštaja donosi utjehu i nadu u vječni život po Kristu uskrsnulome.
Podsjećajući na riječi svetog Pavla iz Poslanice Filipljanima te Isusove riječi iz Ivanova evanđelja, biskup je naglasio kako kršćanska nada počiva na vjeri u uskrsnuće i zajedništvo s Bogom u vječnosti. Kazao je kako Isus svojim učenicima donosi utjehu i sigurnost obećanjem o „mnogim stanovima u Očevu domu“, a upravo u njegovu uskrsnuću te riječi dobivaju svoju punu istinitost i snagu.
Govoreći o životu pokojne Sretenke, biskup je istaknuo da je svoj život utkala u obitelj kroz ljubav, žrtvu i služenje suprugu, djeci i unučadi, ali i u živote mnogih ljudi s kojima je bila povezana. Naglasio je kako se njezina vjera i ljubav nisu očitovale samo u riječima, nego u svakodnevnoj brizi, dobroti i požrtvovnosti. Posebno je izdvojio njezinu povezanost sa sinom Patrikom kojega je, kako je rekao, „svojom vjerom, molitvom i majčinskom ljubavlju podupirala u njegovu svećeničkom pozivu i životu“.
Biskup Ivo podsjetio je okupljene kako Isusove riječi: „Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte“, donose utjehu svima koji se suočavaju s boli rastanka te pozivaju na duboko povjerenje u Boga, „darovatelja života i gospodara naših koraka i životnog puta“. Zahvalio je pokojnoj Sretenki za svu majčinsku ljubav i žrtvu kojom je obogatila živote svoje djece i obitelji, istaknuvši kako su njezina vjera, molitva, savjeti i životni primjer bili dragocjen putokaz njezinoj djeci i unučadi.
Osvrnuvši se na posljednje razdoblje njezina života, biskup je rekao kako je križ bolesti i trpljenja nosila sjedinjena s Kristom, crpeći snagu iz euharistije i molitve. Kazao je kako je upravo u kušnjama i patnji još snažnije sudjelovala u Kristovu križu i njegovu putu prema uskrsnuću. Izrazio je vjeru da će Gospodin njezino „tijelo koje je služilo životu i bilo nositelj života i nade“ preobraziti slavom neraspadljivosti i besmrtnosti.
Na kraju homilije biskup je zahvalio pokojnoj Sretenki za sve znakove ljubavi, pažnje, dobrote i blizine koje je tijekom života darivala svojoj obitelji i drugima. Istaknuo je kako se „zrake njezine ljubavi, vjere i nade nastavljaju širiti po životu djece i unučadi“, a posebno po služenju sina Patrika koji vjernicima naviješta Kristovu poruku spasenja i života vječnoga. Zaključujući homiliju, biskup je preporučio pokojnicu Božjem milosrđu moleći da je Krist primi „u svoje stanove svjetlosti i mira“ te svima okupljenima udijeli utjehu, snagu vjere i nadu u vječni život.
Nakon ukopa, u filijalnoj crkvi sv. Antuna Opata u Mihaljevcima slavljena je misa zadušnica koju je predvodio Mario Večerić, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj, dok je propovijed održao sin pokojne Sretenke, Patrik Alatić, župnik Župe sv. Ilije Proroka u Brodskom Stupniku.
Na početku propovijedi istaknuo je kako riječ „majka“ nosi posebnu ljepotu ne zbog samih slova, nego zbog svega što ona označuje, ljubav, strpljenje, dobrotu i razumijevanje. Kazao je kako ta riječ sada za njega, njegovu sestru i braću nosi i duboku dimenziju tuge jer njihove majke više nema. „Teška je to istina koju ćemo još dugo prihvaćati sa stanovitom nevjericom“, rekao je propovjednik, prisjećajući se koliko će im nedostajati u svakodnevnim trenutcima života, u povratku obiteljskom domu, obiteljskim slavljima, ali i u trenutcima teškoće i radosti.
Govoreći o životu svoje majke, svećenik Patrik ukratko je podsjetio kako je odrasla u obitelji Šimuna i Jele Beno kao najstarije od petero djece te sa suprugom Dragom izgradila obitelj i podigla četvero djece unatoč mnogim životnim teškoćama. Naglasio je kako se čovjeka ne može upoznati samo kroz biografske podatke, nego ponajprije kroz osobnost i način života.
Posebno je izdvojio dvije osobine svoje majke. Prva je bila njezina velika komunikativnost i ljubav prema ljudima. Prisjetio se kako je rado provodila sate u razgovoru s drugima te uvijek nalazila vremena za susrete i telefonske pozive. „Kolike smo sate pokojni otac, ona i ja znali provesti na našoj terasi pričajući o svemu“, rekao je propovjednik dodajući kako će obiteljske kave na terasi sada prolaziti „u tišini, sjećanju, ali i neizmjernoj zahvalnosti“.
Druga osobina koju je istaknuo bio je njezin optimizam u suočavanju s bolešću i patnjom. Kazao je kako je, unatoč brojnim zdravstvenim teškoćama, među kojima su bile operacija štitnjače, dijabetes i rak dojke, uvijek nalazila razlog za borbu te nije duhovno klonula. „Borila se za svoj život do posljednjega daha“, rekao je propovjednik, istaknuvši kako je svoju bol podnosila strpljivo i nenametljivo.
Na kraju homilije podijelio je i posljednje riječi koje je čuo od svoje majke, upućene članovima obitelji nekoliko dana prije smrti. Prisjetio se kako se opraštajući od njih osmjehnula, mahala i ponavljala: „Hvala vam, hvala vam, hvala vam.“ Zaključujući svoj sinovski oproštaj, svećenik Patrik Alatić pozvao je okupljene da joj uzvrate istim riječima: „Draga Sretenka, draga mama, draga sestro, draga prijateljice, hvala ti!“
(Izvor i foto: Požeška biskupija)
