Danas je, nakon 12 i pol prelijepih godina, zauvijek zaspala Lara, najpoznatija i najvoljenija njuškica šumovitog Papuka i HGSS Stanice Požega. Belgijska ovčarka poznata po svojoj iznimnoj hrabrosti, inteligenciji i privrženosti bila je prvi i jedini licencirani potražni pas u Požeško-slavonskoj županiji. Njezin odlazak ostavlja veliku prazninu u životima mnogih – od planinara i djece u školama do kolega iz HGSS-a i obitelji koja ju je voljela kao sebi ravnu.
Lara je tijekom svoje službe sudjelovala u više od 150 potražnih akcija, od šumskih terena Papuka i Psunja, do ruševina i vodotoka u cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bila je temeljita, brza, predana – i uvijek uz svog vodiča, Miroslava Mesića, s kojim je činila nerazdvojiv tim.
Miroslav Mesić – poznati planinar, visokogorski penjač, bivši rendžer Parka prirode Papuk, ekološki aktivist i suautor projekata planinske infrastrukture na Papuku – nije bio samo njezin vodič. Bio je njezin najbolji prijatelj, njezin čovjek, njezina obitelj. Lara je živjela s obitelji Mesić, ne kao pas, već kao ravnopravan član kućanstva, dijeleći svaki trenutak – od šetnji do spasilačkih akcija, od treninga do obiteljskih trenutaka mira.
Papuk je bio njihov zajednički dom, a oni njegovi najvjerniji čuvari.
U statusu kojeg je na društvenim mrežama povodom njezine smrti napisao njezin vlasnik Miro Mesić, stoji:
„Lara je bila, punih 12,5 godina, službeni licencirani pas HGSS-a Stanice Požega. Dobra i požrtvovana belgijska ovčarka odradila je preko 150 potraga za nestalim osobama, brojna dežurstva i prezentacije. Izvrsno je položila sve licence u K-9 odjelu i bila na akcijama diljem Hrvatske i susjedstva, jer je bila obučena za potrage u nepristupačnim terenima – šumama, ruševinama, lavinama, pa i vodama. Bila je ‘mentorica’ mladim psima i odlično je poznavala gotovo svaki kutak Papuka, gdje je svakodnevno bila u nadzoru sa mnom. Cijeli život provela je s nama, u kući, kao dio obitelji.“
Laru su voljela djeca, planinari, izletnici – svi koji su je barem jednom susreli. Bila je prisutna na edukacijama u školama i vrtićima, na planinarskim skupovima, vježbama HGSS-a, i nikada nije ostala nezamijećena. Svojom prisutnošću unosila je osjećaj sigurnosti i radosti.
Svi članovi HGSS Stanice Požega, kao i brojne planinarske i civilne udruge, zahvalni su Lari na njezinu ogromnom doprinosu zajednici. Njezin rad bio je konkretna pomoć – često presudna – ali i inspiracija generacijama koje dolaze.
Papuk više neće odzvanjati njezinim korakom, ali duh te iznimne njuške ostat će zauvijek prisutan među stazama koje je čuvala. Spavaj mirno, Lara. Tvoj trag je neizbrisiv.
(FOTO: FB Miro Mesić)
