Požežanin sa zagrebačkom adresom, Dalibor Platenik, inače vrsni redatelj, nagrađivani snimatelj te u zadnje vrijeme, i to samo zbog previše obaveza, hobi glazbenik, pasionirani zaljubljenik u glazbu i film, dašak rockabilly šarmantnosti donio je svom rodnom gradu dokumentarnim filmom „Retro Boom“.
Polusatni razgovori s redateljem Platenikom uoči projekcije spomenutog filma, poslužio je kao ulaznica za rockabilly svijet, prožet romantičarskom sjetom i gotovo adolescentskim buntom, koji se izvanjski najbolje očituje u prepoznatljivoj estetici i životnim stilom koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Inicijalno zamišljen kao film o nekoliko bendova, „Retro Boom“, postao je glazbeni dokumentarac o kompletnoj hrvatskoj rockabilly sceni pri čemu redatelj uspješno prigrljuje međusobno prožete elemente plesa, pina up-a, klasičnih automobila, barbera i tetovaža, odnosno, na male ekrane donosi jedinstven testament bezvremenske subkulture.
„Većina tih bendova su moji prijatelji i ja sam ih ustvari snimao. Išao na koncerte i pratio tu rockabilly scenu. Htio sam snimiti mali film o par bendova, ali onda, kada sam krenuo u priču, ona se počela širit i postajala je sve veća i bolja. Na kraju, to više nije bio film od 45 min koji sam zamislio pa se to produžilo“, govori.
Iako je snimanje započeo još 2013. godine ono se odužilo sve do 2019. godine, na kraju je pandemija koronavirusa dodatno usporila stvari, a bilo je tu i ponovnog montiranja. Usprkos svim okolnostima snimljeno je toliko materijala da se cjelokupna priča pretvori u serijal za HRT, što uz malo sreće, nije neizvedivo.
„Moram priznati da je cijeli postupak jako kompliciran. Film traje 78 min, i da sve to bude logično i povezano, bilo je dosta kompleksno. Prikazati sve žanrove i podvrste te vintage scene. Mislim da sam uspio i sretan sam da su moji prijatelji i poznanici, koji su uključeni u film, svi zadovoljni. To mi je najbitnije“, ističe.
Cijela ova priču oko višestruko nagrađivanog dokumentarca „Retro-Boom“, na površinu donosi i niz zanimljivih činjenica o nepravedno zaboravljenoj, marginaliziranoj i iz kolektivnog sjećanja mlađih generacija potisnutoj, a nekad toliko obećavajućoj glazbenoj sceni Požege. Ona je zapravo i mladenačko mjesto susreta, redatelja i glazbenika Dalibora Platenika s rockabilly glazbom.
„Prije svega ta rockabilly scena postoji još od bivše države. Moram reći da je Požega imala prvi jugoslavenski rockabilly bend, to je bila grupa “EX”, predvođena Juricom Dizdarevićem. Tu smo mi kao Požega bili broj jedan, mada to dosta ljudi ne zna. I Zagreb je imao dosta jaku tu scenu,sredinom 80-ih. No, nisam se htio vraćati u 80- te nego sam htio pokazati trenutno stanje. Meni se čini da je to neko vrijeme kad se nije žurilo, kad se spontanije živjelo, slušala se jednostavnija glazba, ljudi su se ljepše odijevali. I sve to komplet, taj romantični dio, nastojao sam sačuvati, ali htio sam prikazati da mi u Hrvatskoj, po mom mišljenju, imamo jaku vintage scenu i rockabilly bendove“, naglašava Platenik.
I iako se na trenutke da primijetiti kako dokumentarni film „Retro Boom,“ na jedan suptilan način povezuje Požegu i Zagreb upravo ljubavlju dvaju gradova prema ovom unikatnom glazbenom i stilskom izričaju, svjestan glazbene ostavštine grada Požege, Dalibor Platenik, najavom novog filma “Moć u glavi”, nastoji požešku glazbu vratiti na mjesto koje joj zasluženo pripada, a toliko dugo joj pod teretom zaborava izmiče iz ruku.
„Već tri godine radim veliki projekt, to je dokumentarni film o Požegi, o požeškoj rock sceni- novovalnoj, koja je obitavala od 1975. do 1991. godine. Vrlo velik projekt, i osim samog dokumentarnog filma koji je jako kompliciran za digitaliziranje starih materijala, planirano je da se napravi jedan multimedijalni panel koji bi bio ovdje služio posjetiteljima Gradske knjižnice Požega. Nadam se da će biti izvodivo. Mjesto, gdje bi se mogle gledati sekvence filma, slušati glazba, preslušavati pjesme, čitati tekstovi bendova, a ako netko želi može cijeli film pogledati. I osim toga , ono što nijedan band u Požegi nije ostvario , izašla bi jedna audio-kompilacija na kojoj bi bili svi bendovi od 1975. do 1991. godine, a u tom su filmu“, napominje Dalibor Platenik.
Da bi sve to realiziralo prijeko je potrebna je i pomoć požeških institucija. Prije svega Grada Požege i Požeško-slavonske županije jer je redatelj Platenik sve svoje financije iscrpio, isto kao i svoje sponzore, od kojih je većina privatnika
„Ostalo je dovršiti projekt. Znači, obraditi glazbu, zvuk, koloriranje filma i da se sve to dotjera i dovede u neki red jer bez toga film nije. U današnje vrijeme film mora imati neki oblik što se svega tiče da bi trajno ostao i da bi bio dobar“, pojašnjava pa nastavlja:
„Važno je sačuvati to što smo imali, ne da se ne zaboravi, nego ga podijeliti s mladim ljudima da trajno ostane. Požega zaslužuje svoje zlatno mjesto u toj svojoj glazbenoj povijesti, u tom periodu. Nažalost, po samim knjigama i natpisima, praktički jako malo toga ima. Ne znaju se prave činjenice, što se događalo, tko je bio tko, tko je snimio albume pa nisu izdani“, ističe.
Požega kao grad kulture, oduvijek je njegovala umjetnički senzibilitet, istodobno potičući kreativni zanos tvorca svojim inspirativnim pejsažima. Riječima, slikom i zvukom stvarala se i prenosilo slika grada, koji je živio i stvarao umjetnost u simbiozi sa svojim stanovništvom. Ta slika, nažalost, danas je nepravedno zanemarena, ali ne i trajno zaboravljena jer na sreću, i dalje postoje ljudi, poput Dalibora Platenika, koji znaju, umiju i pamte, u ovom slučaju, plodonosnije dane požeške glazbene scene. Film, kao sedma umjetnost, savršen je način približavanja i educiranja mlađih generacija s bogatom glazbenom povijesti grada Požege, koji će možda svoju inspiraciju upravo pronaći u vlastitoj prošlosti te smjelo krenuti u stvaranje svoje glazbene priče pa možda ponovno budemo u mogućnosti čuti rockabilly zvuke u izvedbi lokalnih bendova.
(FOTO: K.Š.)
