Požeški redatelj kratkominutnih filmskih uradaka Hrvoje Podobnik -Gero nakon poduže stanke svoj rodni grad počastio je novom filmskom poslasticom-dokumentarnim filmom „Čorki“, koji se svojom humanom tematikom savršeno uklopio u scenični ambijent i blagdanski duh požeškog Adventa.
Premijerno, film prikazan u sklopu prvog dočeka Nove godine za pse u organizaciji Turističke zajednice Grada Požega, prikazao je i redateljev senzibilitet, dosad vješto prikriven parodijom i humorom koji uglavnom karakterizira prethodni Podobnikov filmski opus.
„Oduvijek sam volio pse, ali nikad ga nisam imao priliku imati. Nisam čak ni znao da se može otići u azil za životinje i prošetati psa. S obzirom na to da živim u zapadnom dijelu Zagreba, Udruga Indigo bila mi je najbliža te je izbor pao na nju“, riječi su Hrvoja Podbnika-Gere koji se u spomenutoj Udruzi i upoznao s protagonistom svog filma.
„Kad dođeš , uvijek dobivaš neke lakše pse. Čorki nije bio lagan jer je bio istraumatiziran, ali je manje građe pa sam ga dobio. Često sam ga šetao, najčešće uz jezero Rakitje te se razvila ljubav. Nakon što sam saznao detalje njegove teške sudbine, a dugo nisam ništa snimio, sinula mi je ideja. Čorki me je vratio u filmski život“, ističe Podobnik.
A priča o trogodišnjem mješancu Čorkiju koji je kupljen od takozvanih „štancera“ kao utjeha djeci nakon bolnog razvoda roditelja, uistinu je tužna i potresna. Žena koja ga je kupila bila je prevarena jer je očekivala malog kućnog psa, koji je karakterno izrastao u nešto sasvim drugo. Usporedno s Čorkijevim rastom, rastu i očekivanja obitelji pa on na sebe preuzima razne uloge -od plišane igračke do osobnog psihoterapeuta pri čemu su zanemarene osnovne pseće potrebe koje eventualno dovede do istraumatiziranosti i nepovjerenja prema ljudima.
Tragična priča ispričana kroz unutrašnji monolog samog Čorkija , u kojem redatelj na sebe preuzima uloga pripovjedača samo je dodatno naglasilo Podobnikovo suosjećanje, ali i savršeno oslikala emocionalni svijet glavnog lika.
„Psi žive u trenutku. Nas naše traume dosta koče u životu, dok psi, ako im postane dobro, zaborave na probleme“, napominje Hrvoje Podobnik-Gero koji je upravo kroz unutrašnji narativ samog psa vješto progovorio o problemima neriješenih trauma i važnosti prihvaćanja svakog pojedinca, kao jedinstvene i cjelokupne osobe sa svim svojim vrlinama i manama.
„Takvi smo kakvi smo, trebamo ljude prihvatiti takvima kakvi jesu. To je tema koja se provlači kroz cijeli život“, napominje.
Između ostalog, kratkominutnim dokumentarnim filmom „Čorki“ redatelj Podobnik požeškoj publici dao je izvrstan uvid u sizifovsku borbu za preživljavanje raznih udruga koje se bave zbrinjavanjem i zaštitom životinja.
„Dosta je bitno osvijestiti da te udruge i azili ne služe da biste ostavili pse kad vam dosade jer ti ljudi tamo volontiraju. To je naporan i frustrirajuć posao. Pogotovo kad gledate patnju tih pasa. Iako nemam točne podatke, vjerujem da su psi u boljem položaju, nego su to bili prije 15-ak godina, ali i dalje je potrebno puno rada.“, kazao je Hrvoje Podobnik.
I baš kako je Čorki oplemenio i obogatio redateljev unutrašnji svijet poučivši ga važnosti življenja u svakom trenutku bez gorčine i zamjerki iz prošlosti, zaliječivši možda, na tom putu prijateljstva i samospoznaje, i pokoju redateljevu davnu i duboku ranu, sada mu Podobnik nastoji uzvratiti i to na način da želi pomoći u pronalasku Čorkijeva zauvijek doma.
Čorki je mlad, i razigran pas koji traži aktivnog vlasnika, spremnog na pružanje bezuvjetne ljubavi i razumijevanja. Ako vaši emocionalni kapaciteti mogu pružiti dostojan život jednom napaćenom živom biću, sve daljnje informacije možete pronaći na stranici Udruge Indigo.
(FOTO: K.Š.)
