Uz današnji blagdan sv. Roka, na mrežnim stranicama Gradskog muzeja Požega pronašli smo dvije priče o štovanju ovog sveca, koji se od davnina zaziva kao zaštitnik od kuge i drugih pošasti. Njegov kult u Požegi posebno je snažan, a svjedočanstva o tome čuvaju i stari gradski zapisi.
Požežani su se, prema pisanju Glasnika županije požeške od 20. kolovoza 1892. godine, nakon što je grad poharala kuga zavjetovali da će blagdan sv. Roka slaviti kao zapovijedani blagdan. Na taj se dan održavala procesija, vjernici su sudjelovali na misnom slavlju, a potom se slavlje nastavljalo po kućama sve do duboko u noć.
O tradiciji Rokova u Požegi piše i Glasnik županije požeške od 20. kolovoza 1904. godine. U znak zahvalnosti i kao molbu za zaštitu od pošasti, Požežani su sv. Roku podigli kapelicu na ulazu u grad.
Na mjestu današnje kapele sv. Roka nekada je stajao kip ovoga sveca, koji su Požežani postavili u 18. stoljeću upravo na ulazu u grad, vjerujući da će ih štititi od kuge. Arhivski zapisi bilježe da je već 1739. godine prema kapelici sv. Roka išla procesija. Oko nje se sve do sredine 18. stoljeća nalazilo groblje.
Krajem 18. stoljeća, 1796. godine, postavljen je temeljni kamen nove kapele. Iste je godine, na blagdan sv. Roka, kapela i blagoslovljena. Tijekom 19. stoljeća više je puta obnavljana, a 1882. godine nabavljena je i nova slika sv. Roka. Kapelu je 1904. godine obnovio i tadašnji požeški župnik Teodor pl. Kraljević.
Kapelica sv. Roka tako i danas svjedoči o višestoljetnoj pobožnosti Požežana prema svecu kojemu su se obraćali u vremenima velikih bolesti i nevolja. Posljednja veća obnova kapele izvedena je početkom 21. stoljeća.
Današnji blagdan stoga je prilika da se prisjetimo ne samo vjerske tradicije, nego i povijesti grada te zavjeta kojim su se nekadašnji Požežani, suočeni s epidemijama, utjecali sv. Roku za zaštitu.
(Foto: Gradski muzej Požega)
