Gradsko kazalište Požega svoju 30. slavljeničku sezonu otvora premijerom komedije „Kokoš“, koja već sada ima sve predispozicije da postane prava kazališna poslastica.
-Komedija “Kokoš” Nikolaja Koljade satkana je od pet fantastičnih karaktera koji nam u međusobnim duhovitim i strastvenim obračunima donose sav sjaj i bijedu života – onog bračnog, kazališnog, ljubavnog i izvanbračnog, tužnog i smiješnog. Događa se u kazališnom stanu, sudionici su tri glumice te jedan poluglumac i jedan propali redatelj, a njihove isprepletene odnose lako čitamo u univerzalnom ključu; te ih svatko od nas može prepoznati u vlastitom životu, kazao je redatelj Boris Svrtan koji je oko sebe okupio odličnu glumačku ekipu i to u sastavu: Antonija Stanišić Šperanda, Ines Bojanić Anabela Sulić, Ivica Pucar i Ivan Vukelić.
Više o samoj kazališnoj sezoni, kao i premijeri predstave koja pred nama, kazala je ravnateljica Gradskog kazališta Požega Valentina Neferović.
-Posebno smo radosni što je u predstavi četvero Požežana. Počet ću od Anabele Sulić koja je odnedavno zaposlenica našeg Kazališta, tu su i naše suradnice Antonija Stanišiš Šperanda te Ines Bojanić, kao i Ivan Vukelić za kojeg vjeruje da će uskoro postati i član našeg ansambla. Tu je i Ivica Pucar koji nije Požežanin, ali vjerujem da se tako osjeća. Premijera je zakazana za četvratk, 17, listopada, a ovo je prva večernja premijera za odrasle u ovoj 30. kazališnoj sezoni koju nazivamo slavljeničkom. Slavljeničkom jer obilježavamo 30 godina Kazališta kakvog danas imamo, želja nam je da od početka do kraja sezone provlačimo taj slavljenički ton. Posebno mi je drago što upravo ovom predstavom predstavljamo i Anabelu kao prvu glumicu našeg ansambla. Mislim da je cijela predstava i priča savršena za obilježiti početak 30. kazališne sezone. Vjerujem, a sigurna sam da će se i publika složiti sa mnom, da imamo ponovno hit predstavu! Sjećate se Gostioničarke prije godinu dana u ovo vrijeme, sada je na repertoaru Kokoš. Pozivam ovim putem sve Požežanke i Požežane da dođu u Kazalište i pogledaju predstavu. Sve tri izvedbe su gotovo rasprodane, bit će još dodatnih termina i repriza. Zahvaljujem cijelom autorskom timu na čelu s redateljem Borisom– kazala je ravnateljica Valentina Neferović.
Osim četvero glumaca- Požežana, dodatna posebnost predstave je i tekst koji su nastojali što više približiti Požegi, o čemu je više otkrio redatelj Boris Svrtan.
Inicijalno je došlo do razgovora o predstavi kad smo Ines i ja surađivali u Kerempuhu te je ona tijekom druženja predložila da nešto smislimo za Požegu. U traganju za mnogim tekstovima, u jednom trenutku ,sjetili smo se ovog teksta. U sat i 20 u toj komediji odvijat će se prava drama komičnog otkrivanja života, a sve se događa u Požegi. Uz pomoć Požežana, koji su rođeni i koji su otišli u druge gradove, ali i onih koji su ostali, spojili smo tekst s Požegom. Sjetio sam se dobre upute velikog redatelja i čovjeka Koste Spajića koji je rekao: „Ako napraviš predstavu za svoju ulicu napravil si je za celi svet“, što znači—-ako si dovoljan dobar da te tvoji ljudi prihvate, onda je tvoja priča univerzalna-istaknuo je Svrtan, dodavši kako su glumci toliko dobri da ne zna kojeg bi izdvojio.
Prilika je ova bila i za mladu požešku glumicu Anabelu Sulić te odnedavno prvu zaposlenicu Gradskog kazališta Požega, da se zahvali na pruženoj prilici i zaposlenju.
-Želim se ovim putem zahvaliti na ovoj prekrasnoj prilici, da sam prva zaposlena glumica u Gradskom kazalištu Požega. Svjesna sam što se sve morala dogoditi da do toga dođe. Što se tiče samog procesa rada na ovoj predstavi ja sam se osjećala kao da sam na nekom kolegiju, jer slušajući Borisa imala sam osjećaj kao da radim s nekim od profesora. Bilo ga je prekrasno za slušati i jako puno sam naučila, gledajući kolege koji imaju puno više iskustva od mene, koliko rade, i koliko su i dalje strastveni u tome, i koliko pažnje obraćaju na male detalje, i da su upravo te stvari na kraju ono što je publici zanimljivo- kazala je Sulić.
Posebno emotivno trenutak bio je ovo i za poznatu požešku glumicu sa zagrebačkom adresom Ines Bojanić koju za Gradsko kazalište Požega vežu mnoge lijepe uspomene.
“Meni je to zapravo jedna vrlo emotivna situacija. Počela sam u ovom Kazalištu prije gotovo 30 godina, gledajući tu prvu premijeru ”Gle kako dan lijepo počinje” s Ivicom Plovanićem i mojom prijateljicom i kolegicom glumicom Milicom Nemeth Panežić. Prolazeći kroz dramsku grupu s Tomislavom Čmelarom, ravnateljicom Majom Žebčević s mojom sam počela, sa svim brojim redateljima koji su me spremali za akademiju. Vraćajući se i upisujući tu akademiju s Jasminom Telalovićem, kojeg više nema, nekako mi je ova predstava, i hvala Bogu da jesam u njoj, daje omaž nekim dragim ljudima koji su bili blisko povezani s kazalištem, kao što je Milica, Tomislav, Jasmin i svi današnji živi dragi ljudi koji vole ovdje doći. Ja se ovdje osjećam kao kod kuće, uvijek nas dočeka toplina ljudi koji rade ovdje, koji i dalje imaju onaj žar koji se teško postigne i doživi u nekom kazalištu. Ovdje se osjećam najljepše na svijetu. Moram potvrditi da je proces rada na ovoj predstavi bio nevjerojatan, znala sam da je Boris odličan pedagog i režiser, ali da sam se osjećala ovako udobno, voljeno i zadovoljno, ali i s kolegama – nemam što reći osim što želim da puno igramo i da ovo kazalište cvjeta jer je apsolutno zaslužilo. Po meni je ovo apsolutno najljepše kazalište u Hrvatskoj, i najtoplije, kazala je Bojanić.
Još jedan izvrsni glumac, ali i jedini od ostataka glumačke ekipe koji ne dolazi iz Požege, Ivica Pucar, duboko je uvjeren kako je Požega dobila predstavu na koju će svi biti ponosni.
-Pohvalio bih Valentinu jer kad nastaje predstava obično do glumaca dolaze svi oni problemi u nastajanju, a ona je nas toga oslobodila. Imali smo idealne uvjete i hvala ti tome Valentina. Nešto stvarati, a da ne osjećate nikakav presing i probleme je divno, i za to je nama bilo i predivno raditi ovu predstavu. Borisu isto tako osjećao sam se kao da sam došao na doktorat iz glume, malo da osvijestimo kako ovaj naš posao može biti lijep ako smo ponovno one temelje glumačke osvijestili i na tome ću ti biti dugo zahvalan. A ono što mogu reći da je Požega dobila jednu takvu dobru predstavu na koju će biti svi ponosni, a oni koji neće dobiti kartu za ova 3 dana mogu biti ljubomorni jer bi ova predstava mogla dugo živjeti i biti prepoznata i priznata u hrvatskom glumištu- zaključio je Pucar.
Požeški glumac Ivan Vukelić još jednom je pozvao sve da dođu i pogledaju predstavu, dok je puno rječitija bila njegova kolegica, Antonija Stanišić Šperanda koja je zahvalila svima na ukazanoj prilici da pomakne svoje granice jer se u Gradskom kazalištu Požega osjeća slobodno i dobrodošlo.
-Mislim da je Požega dobila jednu stvarno dobru predstavu u kojoj se jedan moj dramski element, jer dolazim iz dramskog kazališta, na najbolji mogući način spojio s komedijom koja kao uvijek dobiju bitku jer se komedije lakše prodaju od drama, tako da mislim će se Kazalište moći prezentirati na najbolji mogući način gdje god gostovali. Osobno osjećam da od studentskih dana kad smo i Ines, te pokojni Jasmin Telalović i ja putovali radili dječje predstave, odgajali požešku publiku, imam osjećaj da se s ovom predstavom zatvorio krug. U smislu da je kultura pobijedila, da smo dobili profesionalni ansambl i drago mi je da je to glumica, i da su sva ta putovanje i muke, vratila na najbolji mogući način vratilo. Predstava je glumački bombom, nema sporedne uloge, psihološki karakteri su za poželjeti tako da mi je bio neizmjeran gušt stvarati taj svoj lik, a s Borisom sam odradila svoju prvu predstavu u angažmanu Gavelle tad smo bili partneri, ali nisam imala pojma da je tako dobar redatelj, iako sam znala da je glumački on izvrstan- kazala je Stanišić- Šperanda.
(FOTO: K.Š.)
