Kao i prethodnih godina, novogodišnje razdoblje u trenkovačkoj šumi nije prošlo bez posebnog okupljanja koje je s vremenom preraslo u lijepu tradiciju. Prijatelji iz djetinjstva, danas rasuti kilometrima daleko i oblikovani različitim životnim okolnostima, ponovno su se okupili na mjestu koje za njih ima posebno značenje, u prirodi, daleko od svakodnevne užurbanosti i gradske vreve.
Ove godine okupljanje je imalo dodatnu simboliku. Riječ je o jubilarnom, desetom susretu koji je još jednom potvrdio da istinska prijateljstva ne poznaju granice ni godine. Petnaestak prijatelja, nekada nerazdvojnih dječaka iz istog kraja, danas većinom s adresama u Njemačkoj i Austriji, ponovno se našlo na istom mjestu, uz vatru, smijeh i uspomene koje ne blijede.
„Svake godine nas je sve više“, kaže Davor, jedan od sudionika i inicijatora okupljanja. Upravo ta rečenica najbolje opisuje duh ovog susreta, povratak korijenima i potrebu da se barem jednom godišnje stane, udahne i podsjeti na jednostavne vrijednosti koje su ih povezivale od najranijih dana.
Tako su danas u trenkovačkoj šumi mirisi su govorili više od riječi. Na vatri su se pekle kobasice i slanina, a stol je bio ispunjen domaćim suhomesnatim proizvodima, tlačenicom, čvarcima i starim kulenom, okusima koji neizostavno vraćaju u djetinjstvo. Uz zalogaje, čaše su se punile graševinom, muškatom i frankovkom OPG-a Banović, dodatno naglašavajući domaći i autentični karakter susreta.
Ovo okupljanje mnogi opisuju kao svojevrsni „blagdanski detoks“, ne tijela, nego duha. Bez formalnosti, bez žurbe, bez mobitela i obaveza, samo razgovori koji se nastavljaju ondje gdje su nekad stali.
(Foto: Ustupljene fotografije)
