Dok se osobe s invaliditetom na tržištu rada još uvijek susreću s predrasudama, nepovjerenjem i neprilagođenim radnim mjestima, iskustvo Opće županijske bolnice Požega pokazuje da uključivanje ne mora ostati samo na zakonskoj kvoti. U toj ustanovi danas rade 64 osobe s invaliditetom, na različitim radnim mjestima i uz prilagodbe koje ovise o njihovim stvarnim potrebama. Bolnica je za svoj pristup proglašena Poslodavcem godine za osobe s invaliditetom za 2023. godinu. No, važnije od same nagrade možda je pitanje koje njezin primjer otvara: što se događa kada poslodavac osobu najprije vidi kroz ono što može, a ne kroz ono što joj invaliditet možda otežava?
Nepovjerenje u sposobnosti osoba s invaliditetom i dalje je jedna od najvećih prepreka pri pronalaženju posla. To nam iz vlastitog iskustva, ali i iskustva svojih članova, potvrđuje Jelosavka Jakovljević, predsjednica Udruge OSI.
„Često se unaprijed postavlja pitanje hoće li ta osoba moći kvalitetno izvršavati radne zadatke, umjesto da joj se pruži prilika da pokaže svoje znanje, sposobnosti i radne kvalitete. Naravno, postoje poslovi kod kojih se zahtijeva određena brzina ili fizička sposobnost i moguće je da pojedina osoba s invaliditetom neke od tih zahtjeva neće moći ispuniti na jednak način ili jednakom brzinom. Međutim, brzina nije uvijek mjerilo kvalitete rada. Osoba možda određeni zadatak obavlja sporije, ali ga može obaviti iznimno kvalitetno, precizno i odgovorno. Upravo zato svakog kandidata treba promatrati individualno, prema njegovim stvarnim sposobnostima i kompetencijama, a ne kroz unaprijed stvorenu predodžbu o tome što osoba s određenim invaliditetom može ili ne može“, pojašnjava.
Integracija je ključ
A jedan od konkretnih primjera da takav individualni pristup može funkcionirati dolazi upravo iz Požege. Opća županijska bolnica Požega nije tipično radno okruženje. Riječ je o zdravstvenoj ustanovi u kojoj se svakodnevno susreću stres, odgovornost, složeni radni zadaci i različiti zahtjevi radnih mjesta. Ipak, osobe s invaliditetom u toj ustanovi nisu koncentrirane samo na jedan tip poslova.
„Osobe s invaliditetom kod nas rade na širokom dijapazonu radnih mjesta, obavljajući zdravstvene, administrativne, tehničke i pomoćne poslove, od najsloženijih pa do onih manje zahtjevnih. Prilagodbe ovise o konkretnom radnom mjestu, ali i o samoj osobi i njezinim potrebama, zbog čega smo radili određene tehničke i organizacijske prilagodbe kako bi zaposlenici mogli normalno i sigurno obavljati svoj posao. Posebno nam je zadovoljstvo što smo na taj način, osim stvaranja potrebnih uvjeta za rad, ispunili i svoju ulogu u zajednici te doprinijeli boljoj integraciji osoba s invaliditetom u radnu sredinu“, pojašnjavaju.
Priznanje kao motivacija, a ne cilj
Takav pristup prepoznat je i izvan same ustanove. OŽB Požega proglašena je Poslodavcem godine za osobe s invaliditetom za 2023. godinu, a u bolnici tu nagradu ne doživljavaju samo kao priznanje za ono što je dosad napravljeno, već i kao poticaj za nastavak takve prakse.
„Nagrada nam je svakako bila potvrda da je naš dosadašnji rad prepoznat, ali i velika motivacija da tako nastavimo i dalje. Posebno nam je drago što je prepoznat naš odnos prema zapošljavanju i uključivanju osoba s invaliditetom, jer smatramo da kao javna zdravstvena ustanova imamo odgovornost i prema zajednici u kojoj djelujemo. Takva priznanja puno nam znače jer pokazuju da ono što radimo ima smisla, ali nas istovremeno obvezuju da budemo još bolji.“
O tome koliko je takva praksa zaživjela u svakodnevnom radu najbolje govori i broj zaposlenih osoba s invaliditetom, ali i planovi bolnice za budućnost.
„Trenutno zapošljavamo 64 osobe s invaliditetom, što najbolje govori o tome da kod nas uključivanje nije samo pitanje ispunjavanja zakonske obveze, nego dio naše prakse. I u budućnosti želimo osobama s invaliditetom pružiti priliku za zapošljavanje kad god za isto postoje uvjeti i kada odgovaraju traženim poslovima i kvalifikacijama. Želja nam je nastaviti s dosadašnjom praksom i, gdje god je to moguće, dodatno je unaprijediti“, ističu.
Prilagodba radnog mjesta počinje od čovjeka
No, iskustvo jednog poslodavca ne znači da su prepreke nestale. Jakovljević upozorava i na bojazan pojedinih poslodavaca od čestih ili dugotrajnih bolovanja, čime se pretpostavke stvaraju prije nego što osoba uopće dobije priliku pokazati kakav je radnik. Sam invaliditet, pritom, ne govori ništa o motiviranosti, odgovornosti ili stručnosti osobe.
Problem nisu samo fizičke prepreke, poput nepristupačnih prostora ili nedostatka potrebne prilagodbe. Najteže su često one koje se ne vide: predrasude, strah i nepovjerenje. Važno je pritom da prilagodba ne bude samo odgovornost zaposlenika, već proces u kojem i radno okruženje prepoznaje njegove potrebe i mogućnosti. Potrebno je graditi radna mjesta i odnose koji prepoznaju ono što svaki zaposlenik može ponuditi i osigurati mu potrebnu podršku.
U tome se, prema iskustvu požeške bolnice, ključnom pokazala upravo svakodnevna radna sredina. Na pitanje o najvećim nepredviđenim izazovima tijekom integracije novih djelatnika, iz bolnice ističu da nisu imali problem koji bi mogli posebno izdvojiti.
„Nismo imali problema koji bi se mogli posebno izdvojiti, što nam je također potvrda da se uz dobar pristup integracija može uspješno provesti. Kao i kod svakog novog zaposlenika, potrebno je određeno vrijeme da se osoba upozna s poslom, kolegama i načinom rada. U tome su se kao najvažniji pokazali normalna komunikacija, razumijevanje i podrška radnih kolega, a upravo takav odnos nastojimo njegovati unutar naše ustanove“, odgovaraju.
Najteže prepreke često se ne vide
Ipak, zapošljavanje i prilagodba radnog mjesta tek su jedan dio priče. Prema iskustvu Udruge OSI, važno je i ono što se događa nakon zapošljavanja, kako se osoba uklapa u radnu sredinu i kakav odnos pritom gradi s kolegama. Osoba s invaliditetom ponekad može osjećati dodatni pritisak da mora dokazati kako može ispuniti očekivanja i opravdati povjerenje koje joj je poslodavac ukazao.
Predrasude pritom ne moraju biti otvorene. Mogu se pojaviti kroz pretjeranu zaštitu, sumnju u sposobnost preuzimanja odgovornosti, izostavljanje iz pojedinih aktivnosti ili pretpostavku da osoba nešto ne može, bez da ju se uopće pita. Čak i postupci koji proizlaze iz dobre namjere mogu kod zaposlenika stvoriti osjećaj da nije ravnopravan član kolektiva.
Upravo zato, ističe Jakovljević, za uspješnu integraciju potrebno je vrijeme i s jedne i s druge strane. Osobi treba dati priliku da pokaže svoje sposobnosti, a radnom kolektivu prostor da je upozna bez unaprijed stvorenih pretpostavki.
U Općoj županijskoj bolnici Požega to iskustvo povezuju upravo sa svakodnevnim životom i radom kolektiva. Kako ističu, pritom ne žele praviti razliku među zaposlenicima, već im je važno da svatko svojim radom bude dio tima.
„Ne bismo ih u tom smislu posebno izdvajali od ostalih zaposlenika jer smatramo da je upravo u tome smisao prave integracije. Svatko svojim radom, odnosom prema poslu i radnim kolegama doprinosi timu u kojem radi. Ono što možemo reći jest da ovakva iskustva dodatno doprinose razumijevanju i prihvaćanju različitosti među zaposlenicima i stvaranju kvalitetnije radne sredine.“
Više od kvote na papiru
Primjer Opće županijske bolnice Požega pokazuje da brojke same po sebi mogu biti tek početak priče. Iza 64 zaposlena čovjeka stoje različita zanimanja, radna iskustva i prilagodbe, ali i svakodnevno funkcioniranje jednog velikog sustava u kojem svatko ima svoju ulogu.
Takvih primjera, smatraju u Udruzi OSI, trebalo bi biti što više. Ne zato što svi poslodavci moraju primijeniti isti model, već zato što iskustva iz prakse mogu pomoći da se zapošljavanje osoba s invaliditetom sve više promatra individualno: prema znanju, sposobnostima, kvalifikacijama i stvarnim mogućnostima pojedinca.
Za to su, osim otvorenosti poslodavaca, važni i dostupna stručna podrška, dobra procjena radnih sposobnosti te pravodobno prepoznavanje potrebnih prilagodbi. Upravo povezivanje tih elemenata može olakšati put od formalnog ispunjavanja obveze do stvarnog uključivanja u svijet rada.
Za osobu koja traži posao, poruka Udruge OSI jednako je jasna. Ne odustati unaprijed zbog straha od odbijanja i vlastita ograničenja ne pretvoriti u granice koje su joj postavili drugi.
„Ponajprije bih im poručila, ohrabrite se i dajte sebi priliku“, kaže Jakovljević. Osobe s invaliditetom, ističe, imaju znanja, iskustva, ideje, upornost i trud kojima mogu pridonijeti radnom kolektivu. Potrebno je biti svjestan vlastitih ograničenja, ali još više svojih snaga. Potrebna prilagodba ili podrška pritom nije privilegija, nego preduvjet za jednake mogućnosti.
Iskustvo Opće županijske bolnice Požega tako pokazuje da uključivanje osoba s invaliditetom može biti dio svakodnevnog funkcioniranja ustanove, od samog zapošljavanja i prilagodbe radnog mjesta do odnosa među zaposlenicima. Nagrada Poslodavac godine za osobe s invaliditetom za 2023. godinu u tom je smislu potvrda prakse koja već daje konkretne rezultate.
A možda je upravo to i najvažnije. Kada se uključivanje ne promatra kao izdvojena obveza, nego kao dio odnosa prema ljudima i njihovom radu, tada broj zaposlenih prestaje biti samo statistika. Iza njega ostaju ljudi koji rade, doprinose kolektivu i svakodnevno pokazuju da njihova vrijednost ne stane u jednu kategoriju.
Napomena autorice: Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
(Foto: K.Š./Ustupljena fotografija/Ilustracija)
