Svaki grad ima ona posebna, naizgled obična mjesta koja s vremenom prerastu svoju primarnu funkciju i postanu čuvari gradskog duha. Za generacije Požežana, jedno od takvih mjesta bio je stari drveni most smješten nadomak “Šumarije”. Sagrađen početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, ovaj prepoznatljivi zaobljeni most brzo je postao vizualni ukras grada, ali i pozornica za bezbroj životnih priča, susreta i mladenačkih izazova.
Svojim upečatljivim izgledom i visokim drvenim svodom, most je plijenio poglede i pozivao na prelazak. Bio je omiljena ruta za šetače, mlade parove i djecu koja su u njegovom strmom usponu vidjela pravi mali planinarski pothvat. Pogled koji se pružao s najviše točke nudio je posebnu perspektivu na Orljavu i okolinu, ostajući urezan u sjećanje svima koji su ga barem jednom prešli.
Međutim, kako su godine odmicale, zub vremena neumoljivo je nagrizao drvenu konstrukciju. Potkraj devedesetih godina, most je već bio ozbiljno dotrajao. Drvene daske na gazištu počele su trunuti i popuštati, a među njima su se stvarali procijepi kroz koje se moglo vidjeti riječno korito. Prelazak je s vremenom postao pravi mali avanturistički izazov.
Posebno dramatično, ali i romantično, bilo je zimi. Zbog specifične, strme konstrukcije, čim bi pao prvi snijeg ili se stvorila poledica, most bi postao nevjerojatno sklizak. Hodanje po njemu zahtijevalo je maksimalnu opreznost, a Požežani se i danas kroz smijeh prisjećaju grčevitog držanja za ogradu i polaganog, korak po korak napredovanja prema drugoj obali.
Zbog narasle opasnosti za prolaznike i nemogućnosti daljnje sanacije, ovaj prepoznatljivi simbol je 1999. godine srušen. Na njegovom mjestu ubrzo je izgrađen moderni, stabilni betonski most koji danas osigurava siguran i nesmetan promet. Iako je novi most donio nužnu sigurnost, s rušenjem starog drvenjaka otišao je i jedan upečatljiv dio požeške nostalgije. Ipak, dok god je živih sjećanja i ovakvih fotografija, stari drveni most i dalje će čvrsto spajati obale požeške prošlosti i sadašnjosti.
(Foto: K.Š.)
