Svestrani filmski redatelj, snimatelj i glazbenik Dalibor Platenik nakon niza uspješno snimljenih i nagrađivanih dokumentaraca, od kojih smo posljednji, „Retro Boom“, imali priliku pogledati sredinom siječnja ove godine, snimio je novi glazbeni dokumentarac „ Moć u glavi“ posvećen isključivo Požegi.
Dok sjedimo na terasi jednog studentskog, požeškog kafića u društvu redatelja Platenika oko nas bezbrižna mladost ležerno ispija kave u pauzama između predavanja i planira svoju budućnost, uobličenu u neka nova kulturna kretanje, ni ne sluteći da će već krajem lipnja imati priliku premijerno pogledati, novi glazbeno-dokumentarni film „Moć u glavi“. Bit će to svojevrsni susret, na trenutak, dviju bliskih generacija. One prve koja u likovima vječnih dječaka, još uvijek tinja na marginama grada, vjerno odana idealima svoje mladosti, i one druge, koja na tekovinama njihove bogate ostavštine nastoji ostaviti svoj trag u vremenu.
-Moć u glavi je dokumentarno -glazbeni film o gradu Požegi , o ljudima i vremenima koji su živjeli od 1975. do 1991. godine u Požegi, svirajući i provodeći se u Požegi i o tzv. bivšem klubu „SPOK“, koji je postojao 80 -ih godina prošlog stoljeća- pojašnjava Platenik.
Iako naslov filma ne daje naslutiti da je tematski u ikakvoj poveznici sa Slavonskom Atenom, daljnjim pojašnjenjem otkriva se i dublja, simbolična povezanost stihova, koji su vještom igrom riječi, poslužili kao naslov i same radnje koja prati cijeli dokumentarac.
-Mario Aničić, moj prijatelj dao je naziv filma, u kombinaciji s pjesmom „Moćni momci“ Željka Hiršmana. Moć u glavi jest neka moć koju su proizvodili ti bandovi i grupe koje su nekoć postojale. Nisu bili moćni na planu na kojem su mogli biti, ali su imali moć u glavi sprovesti ono o što su svirali i što su radili u Požegi- kazao je redatelj.
Jedan od tih moćnih momaka i centralna figura dokumentarca, zasigurno jest i sam Željko Hiršman, bez čijeg lika i djela prema redateljevom priznanju ne bi ni bilo filma.
„Okosnica filma je požeške scene i Željko Hiršman, koji je 70-ih godina prošlog stoljeća, pokretao omladinsku scenu, s drugim ljudima, sa Zlatkom Pejićem koji već dugo godina živi u Zagrebu. Željko Hiršman okupljao je oko sebe bandove, i bio je kreativan u tekstovima. Osim što je pokretao požeške bandove, imao je sposobnost dovesti iz tadašnje države, ali i šire, mnoge bandove da se Požega ne osjeća kao slijepo crijevo. Zapravo, zahvaljujući njemu Požega se mogla osjećati kao jedan grad koji je bio pun događanja i koncerata. On je taj koji mi je najbitnije u filmu, bez njega ne bi bilo filma“ napomenuo je Platenik.
Mnoštvo zanimljivih sugovornika čije se priče isprepliću, a živa sjećanja nadopunjuju, uz vrijedne VHS snimke te stare fotografije, dragocjenosti su filma, pomoću kojih je Dalibor Platenik savršeno evocirao duh i život davno odmaklog vremena.
-Jako je zahtjevno bilo prikazati duh vremena, ali je još zahtjevnije bilo kompilirati sve te materijale od vremena ’75. / ’76. do 1991. godine gdje film završava -početkom rata. Puno je oštećenih VHS-ova , a opet nekako se trebalo dočarati to vrijeme kad su grupe svirale i kako je živjela Požega. Što se događalo u Požegi , koja su bila mjesta i izlasci Požežana . U periodu do 1985. godine Požega nije imala ni jedan klub, već je imala mjesta kao Zvečevačka menza, Caffe bar „Sidro, „Kod Filipa“ pa se išlo svirati u Kino Central i u Gimnaziju. Znači, mjesta koja su bila neka javna mjesta i gdje su se išle dogovarati svirke i koncerti“ pojašnjava Platenik, koji je u nastojanju da što vjernije dočara, spoznaje o jednoj tekstualnoj i glazbenoj kreaciji koja je izvirala iz Požege, doslovno uložio godine rada.
Iako je isprva smatrao kako će snimanje filma oduzeti godinu do godinu i pol dana vremena, snimanje se odužilo na gotovo četiri pune godine. Najveći trud otišao je na intervjuiranje čak 26 sugovornika koji se uz dva rock kritičara, pojavljuju u filmu, a koji se geografski kreću od Berlina, Šibenika, Zadra, Novog Vinodolskog, Zagreba i Požege pa sve do Nizozemske. Riječ je o izuzetno zahtjevnom projektu koji je trenutno u završnoj fazi.
– Požega je bila kreativna, i bila je rame uz rame s većim gradovima, pa mogla je parirati i nekim svjetskim megalopolisima, a opet je mali grad, koji je iz sebe izvukao jako puno toga, i u glazbi i umjetnosti- zaključit će redatelj Platenik pomalo razočaran što gradski i županijski oci nisu prepoznali vrijednost ovog povijesnog djela, pa je izostankom kulturno-umjetničkog senzibilitet, izostala i financijska potpora čelnih institucija.
Srećom, požeški i zagrebački privrednici svojim su donacijama olakšali snimanje kvalitetnog filma, koji će se prikazivati dva dana za redom, odnosno 28. i 29. lipnja, u Gradskom kazalištu Požega. Prostor je to osiguran zahvaljujući Gradu Požegu, na čemu je naš sugovornik neizmjerno zahvalan Gradu te za kraj ističe da njegovi filmovi, pogotovo ovi o Požegi, nikad nisu imali nikakve veze s politikom, što je i cilj cijele priče jer dokumentarni filmovi pokazuju ljude kako žive i njihove priče i u tome je cijela poanta.
(FOTO:K.Š)
