Galerija svjetlosti Gradske knjižnice Požega ugostila je tijekom sinoćnje promocije knjige „Promišljanja: Lakše je (sa)znati nego vjerovati“, autora Georgija Diklića do sad neviđen broj gostiju koji su s velikim zanimanjem prisustvovali ovom jedinstvenom kulturnom i za ljudski duh iznimno blagotvornom događaju.
Uz članove obitelji promociji su nazočili i ravnatelj Uprave Ministarstva rada Dražen Opalić, zamjenik županice iz redova nacionalnih manjina Nikola Ivanović, dekan Fakulteta turizma i ruralnog razvoja te požeški dogradonačelnik prof. dr. sc. Borislav Miličević te brojni drugi uglednici iz kulturno-društvenog i vjerskog života grada.
Knjiga „Promišljanja: Lakše je (sa)znati nego vjerovati“, objavljena je ove godine u nakladi Družbe „Braće hrvatskog Zmaja“ koji su kao organizatori cjelokupnog druženja i promocije pružili požeškoj publici jedinstven uvid u vlastiti rad i djelovanje. Urednik knjige je Vlado Drkulec.
Družba “Braće hrvatskog Zmaja“ je tradicionalno svjetovno bratstvo i kulturna udruga sa sjedištem u Zagrebu. Osnovani su prije 120 godina, a između ostalog vlasnici su dvorca Stari grad Ozalj te diljem Hrvatske imaju 19 zmajskih stolova istakao je tijekom predstavljanja prof. Mislav Grgić, izražavajući pri tome svoje zadovoljstvo što je zmajski stol Požega, na čelu sa svojim pročelnikom, zmajem požeškim 6., dr.sc Ivanom Vukojom dr. med., upriličio i sinoćnju promociju.
– Htio bih istaknuti činjenicu da su naši prazmajevi, koji su djelovali od 1905. do 1946. godine kad smo zabranjeni zapravo na području Požege u razdoblju od 1911. do 1936. godine podigli čak 9 spomen ploča. Većina njih u Požegi, a jedno spomen obilježje u Kaptolu. Tako da zapravo jedna spomen ploča ima 3 imena, pa tako možemo govoriti o 11 spomen obilježja na 9 spomen ploča. Sadašnji Zmajski stol u Požegi od jučer je bogatiji je čak 4 nova redovita člana Kao što su Zmajevi bili aktivni prije 100 godina te znatno obilježili hrvatsku povijest i znamenite događaje, tako sam siguran da će Zmajski stol u Požegi s novim snagama napraviti nove iskorake- istaknuo je prof. Grgić.
Moderator događanja, prof. Vinko Tadić kazao je kako je riječ o knjizi koja razmatrao dileme koje se odnose na starost, prijateljstvo, ljubav, domoljublje, nacionalne manjine, Boga, čovjeka, oprost, a zatim je predstavio bogat životopis, primarijusa Georgija Diklića, istaknutog liječnika, publicista, pjesnika, antiratnoga aktivista te istaknutoga kršćanskog intelektualca.
-Georgije Diklić bio je predsjednik Upravnoga odbora Srpske pravoslavne općine u tadašnjoj Slavonskoj Požegi, potpredsjednik Eparhijskoga savjeta Episkopije slavonske i član Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Izvršnoga vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske. Susretao se i razgovarao s brojnim istaknutim ličnostima poput mitropolita zagrebačko-ljubljanskoga Jovana Pavlovića, vladike slavonskoga Emilijana Marinovića, kardinala Franje Kuharića, katoličkoga publicista Živka Kustića i akademika Matka Peića. Dao je značajan doprinos podizanju i obnovi brojnih sakralnih zdanja tijekom posljednjih dvaju desetljeća socijalizma. U više navrata imao je posrednu ulogu između predstavnika lokalne vlasti te pravoslavnih i rimokatoličkih dostojanstvenika- kazao je Tadić.
Nakon uvodnih riječi, knjiga Promišljanja, predstavljena je od strane istaknutih požeških društvenih i vjerskih djelatnika te znanstvenika u sastavu prof. Vinko Tadić, prečasni Josip Krpeljević te dr. sc . Ivan Vukoja koji su pak polazeći svaki iz svog kuta gledanja, donijeli vlastitu interpretaciju i viđenje djela, u kojoj je i sam autor uživao slušati.
Tako je govoreći o knjizi sa stajališta vjere i duhovnosti, čime je ovo djelo isprepleteno, prečasni Josip Krpeljević istaknu da bi ga svrstao u mudrosnu literaturu, usuđujući se povući paraleli s Knjigom nad knjigama i literaturom nad literaturama- Svetim pismom, zbog sabranih i duboko promišljenih mudrih misli, prijeko potrebnih, današnjem dinamičnom svijetu. Naglašavajući važnost vjere, u sebe i pojedince oko nas, kao temelj zdravog društva, prečasni Krpeljević, citirao je misao koja ga se najviše dojmila.
-Ako je prvi plač novorođenog djeteta, plač za izgubljenom sigurnošću bezgrešnog života, onda neka smirenost na licu umirućeg bude znak vjere u odlazak iz ovozemaljskog kušilišta, prema vječnosti- naveo je.
Biranim riječima o knjizi govorio je i dr. sc. Ivan Vukoja, organizator same promocije, na kojeg je knjiga koja traži oduhovljenog čitatelja, sudeći po njegovim dojmovima ostavila toliko dubok trag, da joj se nekoliko puta iznova vraćao, istodobno upoznajući i autorove duhovne dubine, koji mi je do trenutka prvog čitanja bio gotovo stranac. Pitka i prozračna proza u neposrednoj sinergiji s unutrašnjom snagom i iskonskom vjerom koja prihvaća sve datosti života, vjerujući da Bog sve vodi, ostavile su poseban dojam na dr. Vukoju, koji je među koricama knjige uspio pronaći i ponešto srčanosti i životnog optimizma, začetnika logoterapije te preživjelog zatočenika Auschwitza, Viktora Frankla, okarakteriziravši ovo djelo kao prečac za život.
„On je dubok svjestan sebe , ali i vremena sredine u koju dolazi jer on nije rođeni Požežanin, ali mi svi koji ga viđamo na Trgu možemo reći da je prototip Požežanina. I svaki sugrađanin koji ga vidi čak u ovoj poodmakloj, ali vitalnoj dobi želi makar dio njegove samosvijesti, njegova ponosa, mladenačke gizdavosti i staračke pronicljivosti. On ulazi u plemićku obitelj i još je dodatno oplemenjuje, a istodobno joj daje na prepoznatljivost jer sva njezina ponosna stoljeća on ostavlja jedan budući znak budućima generacijama jer ti neki Kraljevići, sad su više Diklići“, zaključio je dr. Vukoja u svom osvrtu na primarijusa Diklića.
Oslonivši se na vlastito bogato životno iskustvo primarijus Diklić svojim osebujnim i duhovnim promišljanjima kao da vješto upire prstom u ključne trenutke života svakog pojedinca. U svakodnevici koja je ponekad bez okusa i mirisa, knjiga Promišljanja služi kao svojevrsni putokaz života. Na kraju samog izlaganja i sam autor, primarijus Georgij Diklić, naglasio kako ga je cijelim životom vodila znatiželja, pa je tako i sama knjiga, zapravo rezultat njegovih dugogodišnjih zapisivanja, isprva namijenjenih, tek članovima bliže obitelji.
-Napisao sam ovu knjigu kao priručnik mudrosti, ali ovo nije knjiga za čitanje. Ova je knjiga za iščitavanje. Svaki put kad je budete ponovno čitali, naći ćete nešto novo- naglasio je primarijus Diklić.
Svečana atmosfera dodatno je oplemenjena dvjema glazbenim kompozicijama u izvedbi Roka i Noe Crnković, učenika Glazbene škole Požega dok je na samom kraju večeri Lana Pešić, unuka primarijusa Diklića prigodno pročitala tekst iz predstavljene knjige.
(FOTO: K.Š.)
