Nakon što je prošle godine na Dan planeta Zemlje u Gradskoj knjižnici Požega upriličena promocija interaktivne slikovnice „Fiki i Liza”, autorice Dunje Dubiel, ova topla i introspektivna priča o prijateljstvu i prirodi nedavno je dobila svoj novi život na kazališnim daskama. Svestrana novinarka, koja je kroz slikovnicu spojila dječju maštu i snažnu ekološku poruku, sada je svoje likove vidjela u posve novom svjetlu, oživljene u pokretu i glasu, pred publikom koja je priču prihvatila otvorena srca.
Autorica tako ističe da ju je predstava duboko dirnula, jer je oživljavanje likova unijelo potpuno novu dimenziju u njezinu personificiranu priču o životu biljaka. „Gledati Fikija i Lizu kako dobivaju tijela, lica i glasove bilo je iznimno emotivno iskustvo. Njihova interakcija, izrazi lica i glasovi uvjerili su me da sam na pravom putu, da likovima iz mašte mogu udahnuti stvaran život”, kaže Dubiel.
Dodaje kako je predstava zadržala toplinu i nježnost slikovnice, ali joj istodobno dodala i novu razinu dubine. „Osjećala sam se kao da sam dio njihova svijeta, kao da i sama proživljavam njihove radosti i tuge. Izvedba je toliko emotivna da budi empatiju i razumijevanje, ima ono nešto što dira duboko u srce.”
Posebno ističe glumačke izvedbe Matka Trnačića i Anabele Sulić, koji su likovima Fikija i Lize udahnuli život i emociju. „Zadivila me višeslojnost Fikijevog lika i Matkova sposobnost brzog transformiranja u različita emotivna stanja, kao i Anabelina iskrena, nježna interpretacija Lize. Ivan Vukelić, koji tumači Emanuela i kaktus, uz izvrsnu glumu imao je i redateljsku ulogu, nimalo lak zadatak s obzirom na mnoštvo likova i scenskih izazova.”
Dubiel zahvaljuje i scenografkinji Mariji Matijanić na kreativnosti te ravnateljici Gradskog kazališta Požega Valentini Neferović, koja je, kako kaže, prepoznala potencijal teksta i odlučila mu dati kazališni život. „Doslovce sam joj s ulice pokucala na vrata i ponudila priču. Danas, kad vidim kako predstava živi i kako publika reagira, osjećam duboku zahvalnost. To svjedoči da su Fiki i Liza postali svoji, autentični likovi koji su pronašli svoje mjesto pod suncem. Priča živi i prenosi poruku o ljubavi, što je i bila moja prvotna zamisao.”
U središtu slikovnice i predstave nalazi se poruka o povezanosti čovjeka i prirode. Dubiel vjeruje da kazalište može još snažnije prenijeti tu ideju.
„Kazalište ima izniman potencijal da pojača poruku o povezanosti s prirodom. Djeca su reagirala spontano i emotivno – kad su se na sceni pojavile škare i vrijeme za obrezivanje, mali gledatelji su vikali ‘Bježi, bjeeeežiiii!’ To pokazuje da su razumjeli priču i suosjećali s likovima. Vizualni doživljaj i interaktivnost kazališta omogućuju da poruka o važnosti očuvanja prirode dopre do srca publike.”
Još uvijek pod snažnim dojmom odgledane izvedbe autorica smatra da će predstava gledatelje potaknuti na promišljanje i promjene koje doprinose očuvanju okoliša. „Kazalište ima moć da izazove emocije i potakne empatiju. Kroz likove i priče djeca se povezuju s prirodom na osobnoj razini, što je učinkovitije od pukih informacija. Voljela bih da s predstave ponesu radost i želju da borave u prirodi, da trče po travi i igraju se s leptirima. Na svijetu nema ništa ljepše od prirode”, zaključuje.
Ideja o povezanosti čovjeka i prirode, koju Dubiel vidi kao srž priče, nadovezuje se i na razmišljanja ravnateljice Gradskog kazališta Požega Valentine Neferović, koja u kazalištu prepoznaje snažan alat za razvijanje empatije i ekološke svijesti kod najmlađih pa je samim tim predstava Fiki i Liza nešto sasvim novo na repertoaru.
„Predstava ‘Fiki i Liza’ doista jest donijela nešto novo u naš kazališni repertoar, a to je prvenstveno dubina u tretmanu emocija u kombinaciji s visokom estetikom izvedbe. Za razliku od dosadašnjih dječjih naslova koji su se često fokusirali na klasične bajke ili jednostavnije moralne pouke, ‘Fiki i Liza’ pristupa djeci kao mislećim bićima. ‘Novo’ se krije u tome što se ova predstava ne boji dotaknuti teme straha, tjeskobe, i pronalaska vlastitog mjesta u svijetu, a da pritom ostaje razigrana i duhovita. Vizualno i dramaturški, odmakli smo se od uobičajene scenografije te smo stvorili čaroban, pomalo apstraktan svijet koji na maštovit način potiče djecu na aktivno sudjelovanje u priči“, ističe Neferović.
Dodaje kako je ekološka poruka predstave snažna i namjerna. „U našem kazalištu smatramo da je umjetnost, a posebno kazalište za djecu, izvrsna platforma za poticanje društvene odgovornosti. Kroz priču o Fikiju i Lizi, o njihovom staništu i opasnostima koje prijete prirodi, ne dajemo samo gotove pouke, već potičemo djecu na empatiju prema okolišu. Ključno je da djeca spoznaju da su i oni sami dio tog ekosustava. Kroz emociju i igru, ta poruka postaje internalizirana, a ne samo naučena. Smatramo da je naša obaveza koristiti snagu umjetnosti kako bismo od najranije dobi gradili generaciju koja je svjesna odgovornosti prema planetu.“
Uspjeh predstave „Fiki i Liza“ očituje se prije svega kroz sposobnost da uspostavi neposrednu i emotivnu vezu s publikom u čemu je nedvojbeno uspjela potvrđuje to i ravnateljica.
„Reakcije publike su iznimne, a za nas je najvažnije da se Fiki i Liza prepoznaju kao ‘njihovi’ junaci. Ono što nam je posebno drago čuti od roditelja i nastavnika jest da djeca nakon predstave nastavljaju razgovarati o strahovima Fikija i hrabrosti Lize. To je dokaz da smo uspjeli stvoriti univerzalne, a istovremeno autentične likove s kojima se djeca mogu poistovjetiti. Oni vide svoju vlastitu nesigurnost i snagu u tim likovima. Djeca su iskrena publika; ako ih predstava ne ‘dira’, to se odmah vidi. Ovdje su prisutni smijeh, šaputanja, ali i potpuna tišina u trenucima napetosti, što nam potvrđuje da priča ima veliku emotivnu rezonancu kod naših najmlađih gledatelja“, zaključuje Neferović.
(FOTO: Gradsko kazalište Požega)
