U selima Požeštine, Veliki tjedan nekoć je bio vrijeme tišine, molitve i dubokog poštovanja. Kuće su se krečile, srca pripremala, a posljednja tri dana – Veliki četvrtak, petak i subota – nosila su posebnu simboliku.
Od četvrtka do subote zvona su utihnula. Umjesto njih, kroz sela su odjekivale čegrtaljke i klapače – dječja igra s dubokim značenjem, poziv na molitvu i zajedništvo.
Na Veliki petak, seljaci su još u mraku pješačili prema Požeškoj Kalvariji, posteći i moleći, kako bi posjetili Isusov grob. Tamo su žene darivale jaja i novčiće, a stražu su držali vatrogasci ili čak vojnici.
Žene su oblačile najcrnje ruho, a djevojke vezale crne marame – znak žalosti koji se i danas može vidjeti, ako dobro pogledate…
Na Veliku subotu kuhala se šunka i pekli kolači. Jaja su se bojila prirodnim bojama – u lupinama luka, uz otiske lišća i cvijeća. Ta mala umjetnička djela, zajedno s pecivom i ponekim komadom nove odjeće, bili su jedini uskrsni darovi djeci.
Ova bogata tradicija i danas živi – u uspomenama, običajima i srcima onih koji je čuvaju. Prenosimo je dalje, s ljubavlju.
(Izvor i foto: Gradski muzej Požega)
