Opća županijska bolnica Požega ulaže oko 600.000 eura u novu platformu, dizala i prilazne staze kako bi ulaz i kretanje kroz bolnicu u potpunosti prilagodila osobama s invaliditetom i slabije pokretnim pacijentima. Dok u lokalnoj Udruzi OSI ovaj potez pozdravljaju kao ključan korak prema samostalnosti i dostojanstvu svojih članova, s terena upozoravaju da uz građevinske valja rušiti i društvene prepreke, poput sveprisutne zlouporabe parkirnih mjesta, za osobe s invaliditetom.
Posljednjih mjesec dana u krugu Opće županijske bolnice Požega odvijaju se intenzivni radovi kojima će se realizirati tri ključna projekta na vanjskim i unutarnjim dijelovima bolničkog kompleksa. Kroz projekt „Rekonstrukcija prilaznog puta“ planira se uređenje pješačke staze kako bi se osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti mogle njome neometano koristiti, dok će projekt „Platforma za osobe s teškoćama u kretanju“ omogućiti ulazak u bolnicu preko glavnog ulaza. Treći dio cjeline, projekt „Rekonstrukcija dizala“, odnosi se na modernizaciju dizala kako bi ih osobe s invaliditetom i smanjene pokretljivosti mogle koristiti bez poteškoća. Uz unaprjeđenje samih uvjeta rada i zdravstvene skrbi, iz bolnice naglašavaju kako im je kroz ova ulaganja primarni cilj napraviti konkretan pomak prema boljoj pristupačnosti ustanove svim pacijentima.
Korak prema ravnopravnom društvu
Za osobe s invaliditetom, bolnica nije tek jedna u nizu gradskih adresa, ona je točka u kojoj dobivaju ključnu dijagnostiku i stručna mišljenja bez kojih ne mogu ostvariti svoja temeljna prava, mjesto gdje se izravno isprepliću zdravlje i dostojanstvo. Dok su javni prostori i zgrade i dalje prepuni fizičkih prepreka koje svakodnevno ograničavaju slobodu kretanja, najavljena ulaganja u bolnicu predstavljaju puno više od građevinskih radova. Ona su simboličan, ali i vrlo konkretan korak prema društvu koje ne pristaje na izolaciju svojih najranjivijih članova.
„Nažalost, sve je više osoba s različitim tjelesnim oštećenjima, kao i starijih, teško pokretnih i nemoćnih osoba, zbog čega ulaganja poput uređenja prilaza, modernizacije dizala i postavljanja odgovarajućih platformi imaju vrlo konkretan utjecaj na svakodnevni život. Takve prilagodbe omogućuju veću samostalnost, sigurnost i dostojanstvo prilikom dolaska na pregled ili liječenje. Istodobno olakšavaju svakodnevicu članovima obitelji, osobnim asistentima i svim drugim osobama koje pružaju podršku i pomoć“, kaže predsjednica Udruge OSI Jelosavka Jakovljević.
Raskorak želja i mogućnosti
Sama infrastruktura bolnica, kao i drugih javnih ustanova građenih u prošlim stoljećima, često nosi tihi teret vremena u kojima se o potrebama osoba s invaliditetom uopće nije razmišljalo. Svjesni da svaka stepenica ili uski prolaz za nekoga predstavljaju nepremostivu prepreku, iz požeške bolnice ističu kako su i proteklih godina radili na uklanjanju prostornih barijera u okviru svojih mogućnosti. Iako stari bolnički objekti i financijska ograničenja diktiraju tempo te onemogućuju trenutna idealna rješenja, iz ustanove naglašavaju kako izvedive prilagodbe nikada ne odgađaju. Svako novo ulaganje za njih je korak bliže brisanju naslijeđenih nepravdi u prostoru i stvaranju potpuno pristupačne ustanove za sve pacijente.
Zloupotreba parkirnih mjesta
Pitanje same pristupačnosti u javnosti se najčešće promatra kroz ispunjenje određenih tehničkih normativa, no ono u svojoj suštini razotkriva razinu naše društvene empatije. Puno više od građevinskih prepreka, o nama govori naša spremnost da u svakodnevnom životu napravimo mjesta za drugoga. Najvidljiviji i najteži oblik te društvene neosjetljivosti događa se na parkiralištima, gdje se zauzimanje mjesta za osobe s invaliditetom i dalje prečesto doživljava kao bezazlena kompenzacija, a ne kao izravno oduzimanje prava na kretanje.
Izazov je to s kojim se svakodnevno bori i Opća županijska bolnica Požega. U svom krugu osigurali su 38 parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom te 5 mjesta za roditelje s malom djecom, nastojeći osigurati najkraći i najsigurniji put do ulaza onima kojima je svaki korak teška prepreka. Iz bolnice poručuju kako redovito održavaju staze prohodnima u svim uvjetima, no uzalud svi građevinski napori ako izostane osobna odgovornost vozača. Naglašavaju da se mnoga od tih mjesta i dalje zloupotrebljavaju te ponovno apeliraju na vozače da ne zauzimaju prostore namijenjene onima kojima su najpotrebniji.
Potrebno je podizati društvenu svijest
A ono što je za nesavjesne vozače tek „dvije minute“, za članove Udruge OSI svakodnevna je prepreka i podsjetnik na nedostatak osnovnog poštovanja. Problem s požeškog bolničkog parkirališta preslika je stanja na lokacijama diljem grada, gdje se borba za slobodno namjensko mjesto pretvara u iscrpljujući test strpljenja i dostojanstva. Predsjednica udruge OSI Jelosavka Jakovljević upozorava kako je riječ o duboko ukorijenjenom nerazumijevanju.
„Posebno zabrinjava činjenica da dio vozača još uvijek ne razumije da ta mjesta nisu privilegija, nego nužna prilagodba osobama kojima je zbog invaliditeta ili znatno smanjene pokretljivosti potreban lakši i sigurniji pristup određenoj ustanovi ili objektu“, kaže Jakovljević te dodaje kako je problem i u tome što je u trenutku kada osoba s invaliditetom zatekne nepropisno zauzeto mjesto vrlo teško brzo i učinkovito reagirati.
„Pokušavali smo takve slučajeve prijavljivati i putem aplikacije MUP-a, ali naši članovi zasad nisu osjetili značajniji učinak takvih prijava. Dok nadležna služba izađe na teren, što ponekad može potrajati, vozilo i dalje zauzima mjesto, a osoba kojoj je ono namijenjeno mora tražiti drugo rješenje. Za nekoga tko se otežano kreće ili koristi invalidska kolica, to nije tek neugodnost, to može biti ozbiljna prepreka.“
Smatra da je zato potreban češći i sustavniji nadzor, ali i bolja suradnja nadležnih službi s udrugama osoba s invaliditetom, kao i građanske i preventivne akcije kojima bi se podizala svijest i osobna odgovornost.
„Voljeli bismo da ljudi konačno shvate jednu jednostavnu stvar; parkirališno mjesto za osobu s invaliditetom nije pogodnost koju netko može ‘samo nakratko’ iskoristiti. Ono postoji zato da bi osoba s invaliditetom mogla ostvariti ono što je većini drugih građana sasvim uobičajeno, doći do liječnika, ustanove, trgovine ili drugog odredišta što samostalnije, sigurnije i dostojanstvenije“, ističe Jakovljević
Pristupačnost kao kultura življenja
Drugim riječima, potrebno je graditi kulturu življenja jer pitanje pristupačnosti u svojoj biti nadilazi građevinske standarde i tehničke normative te zadire u samo tkivo društvene pravednosti i civilizacijskog dosega jedne zajednice. Pristup je to koji uz sve izazove nastoji graditi i Opća županijska bolnica Požega.
„Za nas pristupačnost nije samo pitanje prilagođenog ulaza, rampe ili dizala, već prije svega odnosa prema pacijentu i razumijevanja njegovih potreba. Upravo takav pristup nastojimo graditi u OŽB Požega, napraviti što više u okviru naših mogućnosti, prepoznati ono što još možemo poboljšati i kroz buduća ulaganja nastaviti podizati razinu pristupačnosti. Smatramo da na taj način najbolje ispunjavamo svoju ulogu zdravstvene ustanove koja je prije svega tu zbog svojih pacijenata i zajednice kojoj pripada.“
Upravo u toj zajednici, koja treba težiti prema potpunoj ravnopravnosti svih svojih članova, primjerima poput požeške bolnice trebaju se stvarati uvjeti za promjene koje jednog dana neće biti tek ‘primjer dobre prakse’, nego standard i pravilo za sve javne objekte i ustanove.
„Trebamo graditi zajednicu u kojoj se već prilikom planiranja prostora, objekata i usluga razmišlja o svim građanima i njihovim različitim potrebama, a ne da se prepreke naknadno uklanjaju tek kada na njih netko upozori. Kada dođemo do toga da se o pristupačnosti više ne mora posebno govoriti jer se ona podrazumijeva u svakom novom projektu, obnovi i javnoj usluzi, tada ćemo moći reći da smo napravili pravi pomak prema ravnopravnoj i uključivoj zajednici“, zaključuje Jelosavka Jakovljević.
Napomena autorice: Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
(Foto: K.Š.)
