U vrijeme kad Požega uroni u ljetne vrućine, i gradske ulice opije sparina, neke stare sjene i poneki, na marginama zaborava sačuvani životi, nakratko ožive duboko u hladovini požeških bolti. U grad svoje mladosti navraćaju tada pojedinci koji su svojim znanjem i nepresušnom stvaralačkom energijom zavidne karijere ostvarili širom hrvatskih gradova, ali im je Požega i dalje mirno utočište kojem se iznova vraćaju. Upravo u tu kategoriju istaknutih požeških intelektualaca pripada i magistra farmacije Nevenka Resman, koja je prvo radno iskustvo stjecala radeći u Ljekarni obitelji Kraljević na Trgu Svetog Trojstva.
Iako ista ljekarna nije više u funkciji, njezina zatvorena vrata još uvijek pričaju priče.
Nakon pet godina rada u požeškoj ljekarni magistra Resman odlazi u Zagreb i nastavlja svoj rad u ljekarni Kliničke bolnice „Sveti Duh“. U njoj je provela radni vijek od 38 godina te 2006. godine odlazi u zasluženu mirovinu.
Požeška sjećanja
Dok sjedi u sjeni stare kruške, ova vitalna 83-godišnjakinja vješto prebire po uspomenama i izdvaja one srcu najdraže. Njezina prva ljubav oduvijek je bila farmacija.
-Moj otac je poginuo u ratu dok sam bila djevojčica. Tek nakon što sam diplomirala farmaciju, majka mi je otkrila kako me je otac još kao bebu u jastuku izvadio iz kolica te rekao kako će njegova kći jednog dana biti apotekarica- prisjeća se gotovo proročkih riječi svog oca magistra Resman.
Dvorište u kojem se nalazimo svijet je za sebe; kutak djetinjstva još uvijek nježno drijema pod raskošnom krošnjom oraha te krošnjama različitih voćki, starog bunara i dojmljivog „verštata“ njezinog djeda. Iz tog čarobnog dvorišta zakoračila je u svijet kao učenica osnovne škole, a poslije kao gimnazijalka, sve do velike mature. Kroz sve te godine putem je prolazila pokraj požeške ljekarne znatiželjno se diveći tajnama koje su se nalazile u nizu apotekarskih bočica poslaganih na policama. Na pitanje što se nalazi u bočicama, nije znala odgovor, ali je čvrsto odlučila da će saznati. Nakon završenog studija, 1965. godine magistra Resman dobila je posao u tajnovitoj ljekarni, koja više nije bila nepoznanica jer završeni studij je otkrio sve tajne.
-Zahvalna sam svojim prvim šefovima mr. ph. Jakšiću i mr. ph. Filiću na praktičnom radu u struci (galenskoj farmaciji) i pripravcima (ex tempore) kao sirupi, dekokti, infuzi, tinkture, ljekovite masti, kombinirani prašci itd.- ističe.
Bilo je to zlatno doba požeškog ljekarništva iz kojeg magistra Resman nosi najljepše uspomene.
Zagrebačka priča požeške magistre farmacije
Naslanjajući se na dugu tradiciju požeškog ljekarništva, magistra Nevenka Resman uspjela se utkati u taj čuveni niz poznatih lokalnih ljekarni usvajajući stara, ali i primjenjujući novostečena stanja u svrhu konstantnog napredovanja i usavršavanja pa je osim dragocjeno stečenih uspomena u Kraljevićevoj ljekarni naučila svoja teorijska znanja primijeniti u praksi. Daleke 1970. godine biva primorana preseliti u Zagreb zbog boljih poslovnih mogućnosti svoga supruga, cijenjenog inženjera Resmana. Svoj rad nastavlja u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“, u ono vrijeme Bolnici dr. Josipa Kajfeša.
-Rad u bolničkim ljekarnama je drugačiji, nego u javnim. Farmaceut je bliži bolničkom krevetu, surađuje svakodnevno s liječnicima i pomaže pri izboru terapije. Brine se za redovitu stručnu i kvalitetnu opskrbu bolnice lijekovima, zavojima i sanitetskim materijalom, dijagnostičkim testovima, dezinficijensima, magistralnim pripravcima, kemikalijama, infuzijskim otopinama itd. Prati cjelokupnu potrošnju primjerom elektroničke obrade podataka i nadzire troškove, racionalizira potrošnju s ciljem boljih rezultata u liječenju-pojašnjava.
Vrijeme je to obilježeno profesionalnim usavršavanjima i brojnim kongresima po Europi, Izraelu i SAD-u koji su doprinijeli mnogim novim saznanjima uznapredovale farmacije.
U partnerstvu Dartmouth- Hitchcock Medical Centre Lebanon i Opće bolnice „Sveti Duh“ Zagreb na skupu bolničkih ljekarnika s međunarodnim učešćem i temom „Nova uloga bolničkih ljekarnika u Hrvatskoj“ dala je smjernice za budući rad koji bi smanjio problem doziranja vrlo skupih antibiotika. U takvim složenim zadacima koji se stavljaju pred bolničkog farmaceuta fakultet također treba riješiti problem u inerciji izobrazbe, kompjuterske sustave, timske radova te racionalizirati potrošnju svih lijekova s pojačanom kontrolom i zaštitom ljudskog zdravlja. Tako bi i naša farmacija u Požegi mogla koračati s farmacijama najnaprednijih zemalja svijeta, pažljivo prepričava mr.ph. Resman, dok sjedi u hladovini stare kruške, zasađene na djedovini kojom se ponosi. U onom istom čarobnom dvorištu iz kojeg je prije više od pola stoljeća krenula u svijet, slijedeći svoj životni poziv- farmaciju.
(FOTO:K.Š.)
