Na mjestu današnje kapelice sv. Roka već se početkom 18. stoljeća nalazio kip ovoga sveca. Prema franjevačkim arhivima, 5. svibnja 1739. godine održana je procesija na jedan od molitvenih dana, i to upravo prema crkvici ili oratoriju svetog Roka. Sam oratorij bio je znatno stariji ,u dokumentima se spominje još te iste godine, što svjedoči o njegovoj važnosti u vjerskom životu tadašnje Požege.
Uz oratorij se nalazilo i groblje, koje se koristilo do 1746. godine, kada je prestalo s ukopima. Do 1757. godine na istome mjestu već je postojala kapelica, kojoj su Požežani nakon kužne pošasti 1739. godine počeli pridavati sve veći značaj, utječući se svetom Roku kao svom moćnom zaštitniku. Krajem 18. stoljeća kapelica poprima današnji oblik, a iako je tijekom vremena više puta obnavljana, posljednja veća obnova provedena je početkom 21. stoljeća.
Kako podsjeća Gradski muzej Požega, blagdan svetog Roka nekoć se u gradu slavio iznimno svečano. U broju od 20. kolovoza 1892. godine Glasnik županije požeške bilježi da su se Požežani, nakon što ih je poharala kuga, zavjetovali da će blagdan svetog Roka slaviti kao zapovijedani blagdan. Toga dana održavale su se svečane procesije, vjernici su sudjelovali na misnim slavljima, a potom se slavilo po kućama, često do duboko u noć.
(FOTO: GMP)
