Na blagdan Gospe Voćinske, 21. kolovoza 2026. godine u Voćin su hodočastili brojni vjernici iz župa Katedralnog, Posavskog i Zapadno-slavonskog arhiđakonata Požeške biskupije. Središnje euharistijsko slavlje na otvorenom prostoru pokraj bazilike Gospe Voćinske, u zajedništvu sa svećenicima i brojnim hodočasnicima, predvodio je požeški biskup Ivo Martinović. Na slavlju su iz javnog života među ostalima sudjelovali županica Požeško-slavonske županije Antonija Jozić, požeški gradonačelnik Borislav Miličević i pleternička gradonačelnica Marija Šarić.
Po dolasku ulazne procesije svećenika i biskupa iz voćinske bazilike na oltarni prostor postavljen je lik Gospe Voćinske pred kojim je biskup Isusovoj Majci uputio pozdrav. Pozdravljajući potom hodočasnike istaknuo je kako su se okupili u njezinu svetištu da kao Crkva i djeca Božja posvjedoče svoju vjeru i mole Marijin zagovor za sve što im je potrebno u osobnom, obiteljskom, crkvenom i društvenom životu. Podsjetio je kako se u Voćinu stoljećima vjernici zaustavljaju pred Marijom koja je svojom vjerom i svojim zagovorom jačala vjeru onih koji su joj dolazili i molili njezinu pomoć.
Pozvao je okupljene da na oltar Gospodnji prinesu svoje molitve za obitelji, očeve i majke, djedove i bake, djecu i mlade, starije i bolesne te za sve koji su se preporučili u njihove molitve. Pozdravio je svećenike na čelu s generalnim vikarom, bogoslove, sjemeništarce, redovnice i predstavnike građanskih vlasti, naglasivši da su svi došli kao djeca Božja, svjesni kako im je Bog potreban i kako ih jedino on vodi pravim putem. Poželio je da Isus, Božje svjetlo, koje je svijetu zasjalo po Blaženoj Djevici Mariji, po zagovoru Gospe Voćinske obasja i tame naših ljudskih srca i života.
Na početku homilije biskup je podsjetio kako Božja riječ toga dana pred vjernike stavlja ono što je temelj vjerničkog života i hoda s Bogom, duhovnosti i kršćanskog identiteta – molitvu. Osvrnuvši se na izvještaj Djela apostolskih o Mariji i apostolima koji su bili jednodušni i postojani u molitvi, kazao je kako je molitva duša crkvenog i obiteljskog zajedništva. Upravo je na tom temelju vođena Duhom Svetim, ustvrdio je, Crkva do naših dana tijekom svoje povijesti živjela i prolazila kroz nevolje, progonstva, križeve i patnje, a o toj snazi molitve i zajedništva svjedoči i povijest voćinskog svetišta.
Istaknuo je kako molitva nije samo obilježje života Crkve, nego kako ona duboko određuje osobni i obiteljski život svakoga vjernika. Mariju je predstavio kao Majku i uzor Crkve, onu koja je iskusila Božju blizinu te poput apostola i današnje vjernike okuplja oko Isusa i poučava ih postojanosti u molitvi. Podsjetio je pritom da je molitva susret i razgovor s Bogom te uzdizanje čovjekova srca i duše prema njemu, ali i kako sv. Augustin veli: „Molitva je, znali mi to ili ne, susret naše i Božje žeđi“.
Biskup je upozorio kako suvremenom čovjeku često nedostaju strpljivost, ustrajnosti i sposobnost čekanja, pa i u odnosu prema Bogu. Ljudi našeg vremena žele odmah ostvariti svoje planove i dobiti odgovor na svoje molitve, a kada ne prime ono što traže, lako se razočaraju. Nasuprot tome, Marija i sveci, rekao je biskup, poučavaju nas strpljivosti, ustrajnosti i oslonjenosti na Duha Svetoga.
Govoreći o Pavlovim riječima Galaćanima da je Bog u ljudska srca poslao Duha svoga Sina koji kliče „Abba, Oče“, biskup je podsjetio kako nas Isus uči da Boga zovemo Oče i da nam je darovao molitvu Očenaša kako bi u nama rastao sinovski odnos prema Bogu. Protumačio je kako nas prve tri prošnje Očenaša usmjeravaju prema Bogu, njegovoj svetosti, kraljevstvu i volji te nam pomažu da otkrivamo njegovu svetost, ljepotu i dobrotu, dok se u ostalima pred Boga donose ljudske potrebe – svakodnevni kruh, oproštenje, pomoć u napasti i izbavljenje od zla. Naglasio je da se pod kruhom ne misli samo na zemaljsku hranu nego i na euharistijski kruh koji nam je potreban za duhovnu hranu kako bi uistinu živio kao dijete Božje.
Osvrnuvši se zatim na evanđeoski susret Marije i Elizabete, kazao je kako njihov primjer potiče vjernike da prepoznaju Božje djelovanje, budu Bogu zahvalni i s drugima dijele radosti i žalosti života. Posebno se zaustavio na Marijinu hvalospjevu „Veliča“, u kojemu se očituju njezina vjera i poniznost. Kazao je kako je upravo Marijina malenost njezina istinska veličina jer ju je otvorila Božjem djelovanju.
Upozorio je kako je današnji čovjek često opterećen vlastitom veličinom, koju stavlja ispred života drugih, obitelji, općega dobra, pa i samoga Boga. Marijin „Veliča“, nastavio je, podsjeća da je Bog gospodar povijesti koji može mijenjati ljudske planove i životne stvarnosti te da se i mi, poput Marije, trebamo osloniti na njega i sve mu povjeravati.
Pozvao je hodočasnike da poput Marije, apostola i prve kršćanske zajednice budu jednodušni i postojani u molitvi te slijede Marijin primjer strpljivosti, otvorenosti i poniznosti. Naglasio je kako je poniznost temelj svake istinske molitve i susreta Boga i čovjeka, ali i međuljudskih odnosa. Poželio je da vjernici ostanu postojani i onda kada im se čini da Bog šuti ili je daleko te da ih svakodnevne brige ne zaslijepe za njegovu prisutnost.
Biskup je potom pozvao okupljene da se zapitaju čine li ih molitva i sudjelovanje na svetoj misi doista radosnima te ostvaruju li ljepotu njihova unutarnjeg života. Upozorio je da je danas mnogima, ne samo djeci i mladima nego i odraslima, molitva i sudjelovanje na misi postalo poteškoća. Istaknuo je kako vjernik na svetu misu ne dolazi zbog pojedinoga svećenika, nego zbog Boga, njegove ljubavi i njegove prisutnosti u euharistiji.
Na završetku homilije povjerio je Gospi Voćinskoj sve vjernike i hodočasnike, a posebno obitelji Požeške biskupije, moleći da se u njima obnovi zajednički žar vjere, ljubavi prema ljudskom životu, osobna i zajednička molitva, molitva krunice te klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Posebno je zazvao njezinu pomoć očevima i majkama, djedovima i bakama kako bi svojoj djeci i unucima bili prvi i postojani uzor molitve te im pomagali rasti u vjeri, Božjem svjetlu i milosti.
Nakon pričesti uslijedila je služba pohvala i molbenica Isusovoj Majci tijekom koje su hodočasnici sa zapaljenim svijećama u rukama upućivali svoje hvale i prozbene zazive. Biskup je navedenu službu zaključio činom povjere hodočasnika Isusovoj Majci.
Na svršetku slavlja zahvalio je rektoru svetišta, svećenicima i svima koji su pridonijeli organizaciji hodočašća, a na osobit način vjernicima koji su unatoč kišnom vremenu došli u Voćin. Poželio je da ih na povratku njihovim domovima prati zagovor Isusove Majke i nad njima bdije Božji blagoslov. Hodočasnici su potom ispratili procesiju s likom Gospe Voćinske u baziliku te su obilazeći oko njega Isusovoj Majci prikazivali svoje osobne molitve i nakane.
(Izvor i foto: Požeška biskupija)
