Gorke li će biti netom ukradene dunje u vlasništvu bračnog para Pranjić, inače vlasnika destilerije Craft spirits, onome tko se ogriješio o cjelogodišnji trud i muku te besramno poharao nasad, drsko obravši više od sto stabala ovog blagotvornog voća.
Razina ljudske zlobe i bezobraštine tako je i službeno na prvi dan listopada dosegnula novu razinu, onu za koju nismo ni slutili da se može doseći, jer već smo se pomalo naslušali svakojakih priča o raznoraznim pustošenjima tuđih voćnjaka i vinograda pod okriljem noći, bez da smo se ikad dobro zapitali među kakvim to ljudima živimo i tko su zaista ljudi s kojim svakodnevno komuniciramo.
Iva i Mihovil Pranjić mladi bračni par iz Kaptola svojim genijalnim poduzetničkim idejama, neupitnom kreativnošću te ogromnom smjelošću, svojim slavonskim ginom ne samo da su u kratkom vremenu osvojili tržište, kupce i nekoliko nagrada, kao dodatne potvrde kvalitete, nego su Požeško-slavonskoj županiju donijeli prijeko potrebnu nadu da se ipak uz puno truda i samoodricanja može uspjeti. Sada, krenuvši korak naprijed u proizvodnji, doživjeli su neugodnost, koja ih neće omesti na putu uspjeha jer njihova inspirativna poduzetnička priča zasigurno će poslužiti kao putokaz onima koji ovom kraju imaju još štošta za ponuditi. Neprijatna situacija u kojoj su se silom prilika našli ujedno je prilika svima nama da osvijestimo potencijalne opasnosti u vlastitom okruženju.
Svoje misli i stajalište o ovom besramnom činu krađe dunja iz voćnjaka podijelila je i vlasnica destilerije, a mi ih ovom prilikom prenosimo u izvornom obliku .
-Jučer nam je iz voćnjaka ukradeno dunja s preko 100 stabala.
Ovo pišem jer imam osjećaj da bi mogao pročitati baš netko tko bi trebao.
Ovo pišem onome tko je isplanirano došao po te dunje,
Ali i svima onima koji bez imalo grižnje savjesti dođu pokupiti plodove tuđeg rada. Doslovno.
Ne, to nije „ubrat ćemo da probamo“, to je svjesna krađa u svrhu zarade i to je bezobrazluk.
Onome koji će te dunje konzumirati – nadam se da će ti svaki griz i/ili gutljaj biti ukusan
Čak i ako nekada osvijestiš
Da je netko organizirao sve najbliže ljude za sadnju,
Da je netko išao svako malo gledat kako rastu,
Da je netko ljeti čekao da prođu najveće vrućine da ode pokosit svako malo,
Da je netko cijelo ljeto zalijevao budući da kiše nije bilo uopće,
Da je netko strepio ispred prozora kad bi se najavila tuča,
Da je netko često odlazio provozat se kako bi se radovao i snimio plodove svoga rada,
Da se netko dodatno educirao samo kako bi mogao što bolje brinuti o sadnicama,
I na kraju – da je to sve netko platio.
Živiš u selu pa misliš „pa neće nitko, tu se svi znamo.“ Nekad upravo u tome i je problem jer bi ti zasigurno lakše palo ako nikoga ne poznaš pa se tako nešto dogodi. Ovako će te sutra u trgovini pozdraviti netko s figom u džepu i razmišljanjem kako je uspio u životu jer si je priskrbio hrpu dunja bez da je trepnuo.
Kod nas su u pitanju dunje, ali već smo toliko puta čuli kako su ljudima obrani voćnjaci i kako je netko preko noći odlučio otuđiti tuđu muku.
I dobro, nećemo propasti, neće nitko od nas, ali jako je jadno.
Ako ikada osvijestiš sve ovo gore, a svaki griz i/ili gutljaj onoga što si proizveo od ukradenog ti i dalje budu ukusni,
Dobar tek, živio!- napisala je Pranjić.
Inače, uz prilagodljivo drvo-dunju, vežu se mnoge narodne predaje i legende. Prema jednoj slovi kao voće iskušenja, što se pak savršeno uklapa u kontekst današnje priče, dok su prema antičkoj predaji, bogovi dunjom određivali sudbine. Stoga, tek ostaje za vidjeti kakva će sudbina dočekati tata iz kaptolačkog voćnjaka.
(FOTO: Pixabay/Ilustracija)
