Četrnaestogodišnji Požežanin Matej Markulić, učenik šestog razreda Glazbene škole Požega u klasi prof. mentorice Matee Šeremet, već sada iza sebe ima biografiju na kojoj bi mu pozavidjeli i mnogo stariji glazbenici.

Osvajač je čak pet Oskara znanja, višestruki državni prvak u klaviru (2023. i 2025.) i komornim sastavima u duu s flautisticom Lucijom Šeremet (2023., 2024. i 2025.), te apsolutni pobjednik prestižnih međunarodnih natjecanja „Piano Pyramid“ u Zagrebu (2025.) i „Daleki akordi“ u Splitu (2026.).

Uz titule laureata s natjecanja u Osijeku, Sarajevu i Splitu, ove je godine na Međunarodnom natjecanju „Mladi virtuozi“ osvojio Zlatnu diplomu i posebnu nagradu Zagrebačkog komornog orkestra za najboljeg kandidata iz Hrvatske, priznanje koje mu je otvorilo vrata velikih pozornica i donijelo nedavni solistički nastup uz Zagrebački omladinski komorni orkestar (ZOKOR).

Prvi koraci uz glazbu

Ljubav prema klaviru kod Mateja se razvila gotovo prirodno. Rođen u obitelji u kojoj su se zvukovi prelijevali iz sobe u sobu, uz majku koja je poučavala klavir i oca gitaristu, glazba  je od prvoga dana bila dio ritma njegova djetinjstva.

Iako je pokazivao interes i za druge instrumente poput harmonike i saksofona, interes za klavir se produbio kad je po sluhu počeo melodije iz  kompjuterskih igrica prenositi na instrument. Vidjevši da je dječja igra poprimila oblik konstantnog istraživanja, roditelji su u želji za sustavnim obrazovanjem zamolili pomoć Matejeve profesorice.

„Sjećam se, kad sam prvi put došao na sat klavira, mama je sjedila pored mene, a profesorica me učila kako držati ruku, prste i svirati“, prisjeća se Matej svojih početaka. Zvuk i oblik klavira odmah su ga privukli,  što je bila jedna spontana reakcija  s obzirom na to da je prve ozbiljnije korake napravio upravo kod kuće uz majku.

Profesorica Matea Šeremet ističe kako je već na prvim satovima prepoznala izniman potencijal, ali odmah naglašava da  iza vrhunskih rezultata uvijek stoji prvo discipliniran rad, a zatim talent kao kruna svega.

„Vidjela sam da se radi o iznimno talentiranom djetetu koje nevjerojatno brzo razumije i primjenjuje ono što mu se govori. No, talent sam po sebi, ako se ne njeguje, ne daje ploda. Prije svega ističem rad i disciplinu bez kojih nema rezultata, a uz njegov rad onda do izražaja dolazi i talent koji mu pomaže da iznimno brzo napreduje. Po obimu programa i razini interpretacije ozbiljnih djela klavirske literature, Matej je daleko nadišao okvire svoje generacije.“

Disciplinom do prizanja

Upravo je ta rijetka simbioza discipline i talenta Mateju u ruke donijela čak pet Oskara znanja, najvišeg državnog priznanja koje Ministarstvo dodjeljuje učenicima za osvojeno prvo mjesto na državnim natjecanjima. Budući da državna natjecanja u glazbi slove kao najzahtjevnija zbog golemog opsega programa i oštre konkurencije, pet ovakvih priznanja svrstava ga u sam vrh. Ipak, za Mateja su one puno više od trofeja; kako sam kaže, ponajprije su mu poticaj za daljnji rad.

Iako niže vrhunske rezultate, Matej je prije svega svestran četrnaestogodišnjak čiji život nije sveden isključivo na klavir. Uz školske i glazbene obveze, redovito je na teniskom terenu, a ostatak slobodnog vremena provodi  u društvu prijatelja, vješto balansirajući između djetinjstva i velikih pozornica. Kroz tjedan vrijeme za vježbanje pronalazi ujutro ili navečer, prateći ritam školskih smjena, a vikendima svira koliko god stigne, bez brojanja minuta, točno onako kako mu savjetuje i mentorica.

„Uvijek kažem učenicima da ne gledaju na sat, nego da odrade zadanu zadaću. Nekomu treba više, nekomu manje vremena, ali najvažnije je jeste li u tom trenutku uistinu koncentrirani i prisutni za instrumentom“, objašnjava profesorica Šeremet.

Više od dua

Uz solističke uspjehe, Matej je tri godine zaredom osvojio naslov državnog prvaka i u komornoj glazbi, svirajući u duu s flautisticom Lucijom Šeremet, disciplini koju učenici u redovnom programu susreću tek u višim razredima srednje glazbene škole.

„Kad sviram sam, imam više slobode. Kad sviram s Lucijom u duu, ona kao solistica više kontrolira tempo i tijek skladbe, a ja sam pratnja“, objašnjava Matej razliku na pozornici.

Profesorica Šeremet dodaje kako je ta uloga klavira zapravo iznimno zahtjevna:

„Često se misli da je klavir samo pratnja, no on zapravo nosi težu ulogu jer mora pratiti dinamiku i tempo solista, prilagođavati se svakog trenutka te zvučno i harmonijski obogatiti melodiju. Matej i Lucija već su toliko uigran duo da na pozornici savršeno komuniciraju i odmah se prilagode jedno drugomu ako nešto ne krene savršeno.“

Nastup uz orkestar

Posebnu stepenicu u Matejevu razvoju predstavlja posebna nagrada Zagrebačkog komornog orkestra s međunarodnog natjecanja „Mladi virtuozi“, koja mu je omogućila i solistički nastup uz ZOKOR, kao i nastupi na velikim pozornicama poput Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.

„Bilo mi je to predivno i potpuno novo iskustvo jer nikad prije nisam svirao uz orkestar. Naučio sam da moram strogo paziti na tempo i da ne smijem ubrzavati ni usporavati“, kaže Matej, priznajući kako je pred domaćom požeškom publikom osjetio blagu tremu, iako upravo pred njom najviše voli svirati, jer zna da ga poznaje i podržava.

Dječja radost iza zahtjevnih nota

Pedagoški rad s učenikom koji tako brzo napreduje nosi veliku odgovornost, potrebno je stalno nuditi za nijansu zahtjevnije gradivo kako bi napredovao, ali ne i opteretiti ga toliko da izgubi djetinjstvo. Profesorica Šeremet ističe kako ju je upravo Matej podsjetio na to koliko je važno sačuvati dječju zaigranost uz ozbiljan program.

„Veseli me što glazbu ne gleda kroz prizmu natjecanja, nego kroz stvaranje i istraživanje. On se iskreno obraduje kada dobije nove note na poklon; rad za klavirom donosi mu sreću, a ne osjećaj teške obveze“, naglašava njegova mentorica.

A dok sjedi za klavirom, Mateju je u prvom planu da glazba prirodno teče i da izvedba bude što bolja, uz dozu zdrave opuštenosti, ako se i potkrade kakva sitna pogreška. S profesoricom na satovima redovito razgovara o karakteru skladbi, emocijama i slikama koje je skladatelj zamislio, nakon čega na pozornici sve postaje spontano. Upravo u tom spoju vrhunske discipline, iskrene dječje radosti i podrške obitelji i mentora krije se razlog zbog kojeg ćemo za ime Mateja Markulića u godinama koje dolaze zasigurno još mnogo puta čuti.

 

(Foto: K.Š.)