Studeni je, dani su sve kraći, jutra hladnija, a zima nam polako kuca na vrata. I dok danas u sladoledu možemo uživati tijekom cijele godine, nekada je dolazak hladnijih dana imao jednu posebnu slatku čar. Bilo je to vrijeme zimskog sladoleda!
Sjećate li ga se?
Onoga posebnog, s mekanim, pjenastim šaumom, prelivenog čokoladnom glazurom, a ponekad i voćnim preljevom od jagode? Nije to bio običan sladoled kakav danas poznajemo. Bio je to mali slatki užitak kojemu smo se kao djeca posebno veselili.
Brojni su Požežani imali smo svoje posebno mjesto za takve slatke trenutke, slastičarnicu kolokvijalno zvanu „kod Sime“.
Simo Jovanović bio je ime koje se u Požegi pamtilo. Njegova slastičarnica nalazila se na mjestu nekadašnje muzejske suvenirnice, a njegove su slastice obilježile djetinjstvo brojnih generacija Požežana.
A osim zimskog sladoleda, tko se još sjeća njegovih čuvenih krempita i onih žutih i crnih krema u plastičnim čašicama na točkice? Na vrhu obilni slatki šaum, a ispod krema kojoj su mnogi se veselili kao najvećoj poslastici.
Tko je tada razmišljao o kalorijama, sastojcima ili modernim slasticama? Bilo je dovoljno imati nekoliko novčića u džepu i svratiti „Kod Šime“. Ponekad je upravo takva mala radost činila cijeli dan ljepšim.
Danas, kada su izlozi puni najrazličitijih kolača, torti i sladoleda, možda nam se čini da smo nekada imali puno manje. Ali imali smo nešto što se teško može kupiti, iščekivanje, jednostavnost i onu posebnu dječju sreću.
Zato bismo ovih hladnih jesenskih dana voljeli malo zaviriti u zajedničku riznicu požeških uspomena.
Sjećate li se zimskog sladoleda „Kod Šime“? Jeste li više voljeli čokoladni ili onaj s preljevom od jagode? Sjećate li se žutih i crnih krema u čašicama na točkice?
Pišite nam svoja sjećanja, podijelite neku fotografiju ako je imate i prisjetimo se zajedno jednog vremena, jednog slastičara i okusa koji su obilježili naše djetinjstvo.
(Foto: Ilustracija)









