Za mnoge dugogodišnje pušače cigareta nije tek izvor nikotinske ovisnosti, već duboko ukorijenjen dio svakodnevice. Ona je jutarnji ritual uz kavu, kratki predah od poslovnih obveza, društveni trenutak, utočište u stresnim situacijama ili privremeni bijeg od svakodnevnih izazova. Upravo zato odluka o prestanku pušenja često je tek prvi korak u mnogo zahtjevnijem procesu. Naime, prestankom pušenja ne prekida se samo navika konzumacije cigareta, već se mijenjaju ustaljeni obrasci ponašanja, svakodnevni rituali i načini suočavanja s emocijama.
Kako se uopće osloboditi ovisnosti koja može skratiti životni vijek za sedam do deset godina? Kako razbiti uvriježeno mišljenje da cigareta pomaže u ublažavanju stresa i uspješno proći kroz prve, često najzahtjevnije tjedne apstinencije? Jedan od odgovora već godinama nudi Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, koji kroz zanimljivu i društveno korisnu javnozdravstvenu inicijativu potiče građane na prestanak pušenja. Riječ je o natječaju prepoznatljivog i motivirajućeg slogana „Pušenje odbaci, lovu nabaci!“
Govoreći o stvarnim razmjerima ove ovisnosti u Požeško-slavonskoj županiji, dr. sc. Jasmina Kovačević, dr. med., specijalistica javnog zdravstva i voditeljica Službe za javno zdravstvo Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, ističe kako nacionalni podaci služe kao pouzdan pokazatelj, a lokalna situacija prati slične trendove. Prema posljednjim istraživanjima, čak 40 posto građana navodi da je tijekom proteklih 12 mjeseci konzumiralo duhan. Posebno zabrinjava podatak da oko 22 posto građana svakodnevno puši, pri čemu je riječ o osobama koje duhan konzumiraju godinama, pa i desetljećima.
Među najizloženijim skupinama nalaze se mlađe odrasle osobe između 24 i 45 godina, ljudi u punoj radnoj snazi i razdoblju života u kojem se ozbiljnije zdravstvene posljedice još ne moraju jasno manifestirati. Budući da se povišeni krvni tlak, kardiovaskularni problemi i druge posljedice često razvijaju postupno, opasnost se nerijetko zanemaruje sve do trenutka kada zdravlje već počinje ozbiljnije upozoravati.
„Kada osoba sebe doživljava zdravom nećete vi njoj lako moći objasniti da treba prestati pušiti radi zdravlja. Svi pušači dobro znaju, unutar sebe i svoga bića njima je jasno da je pušenje loše za zdravlje, ali zdravlje je rijetko motiv za prestanak pušenja kod mlađih osoba. Tada motiv može biti ušteda novca i onaj uvijek najvažniji sloboda od ovisnosti. Sloboda od ovisnosti, upoznavanje pravog sebe, istraživanje što vas zapravo veseli, raspolaganje vlastitim vremenom, kao nepušač možete pogledati film od 2,5 sata bez razmišljanja o narednoj cigareti… Kao nepušač, dobrodošli ste u sve zatvorene prostore, nema ograničenja kada ste u blizini djece, ne prati vas neugodan miris i prijeki pogledi. Zdravlje kao motiv, dolazi na dnevni red tek kada se dogodi neka dijagnoza, kada vam doktor kaže da vi više službeno niste zdravi i to je povezano s pušenjem, kaže vam trebate prestati, ako hoćete živjeti. Tada se karte drugačije poslože i motivacija se mijenja“ pojašnjava.

Svaki je pušač priča za sebe, no postoje neka zajednička mjesta. Tako, dr. Kovačević upozorava i na izražene socijalne razlike. Visokoobrazovane osobe s višim prihodima u pravilu rjeđe puše i lakše donose odluku o prestanku. S druge strane, socijalno ugroženi građani nalaze se u dvostruko nepovoljnijem položaju, češće konzumiraju duhan, izdvajaju nerazmjerno velik dio kućnog budžeta za cigarete i teže pronalaze izlaz iz ovisnosti.
Zabrinjavajući trendovi vidljivi su i među mlađom populacijom, gdje klasične cigarete sve češće ustupaju mjesto alternativama poput grijanog duhana, e-cigareta i nikotinskih vrećica. Pod utjecajem agresivnog marketinga mladi te proizvode često doživljavaju kao bezopasne ili manje štetne, zanemarujući činjenicu da nikotin izaziva ovisnost, a osobito je problematičan tijekom osjetljive faze razvoja mozga.
Kada je riječ o bolestima povezanima s pušenjem, dr. Kovačević ističe da je riječ o temi o kojoj pušači nerado razgovaraju, iako su svjesni njezine ozbiljnosti. Bolesti srca i krvnih žila nalaze se među najvažnijim posljedicama, a pušenje je povezano i s brojnim zloćudnim bolestima koje mogu zahvatiti gotovo cijeli organizam: od pluća, usne šupljine i grkljana do gušterače, mokraćnog mjehura i debelog crijeva, dok je istovremeno kod gotovo svih sijela raka nepovoljni prognostički čimbenik Posebno mjesto zauzima kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), zbog koje pluća postupno gube sposobnost učinkovite izmjene plinova. U uznapredovalim stadijima bolesti pojedini pacijenti postaju ovisni o dodatnom kisiku i svakodnevnoj pomoći.
Trideset dana kao početak nove odluke
Upravo s ciljem pružanja konkretnog poticaja onima koji žele prestati pušiti, Zavod za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije još od 2015. godine provodi natječaj „Pušenje odbaci, lovu nabaci!“.
Kako objašnjava dr. Kovačević, ideja je proizašla iz spoznaje da je dugogodišnjim pušačima često potreban jasan povod kako bi neodređenu namjeru konačno pretvorili u konkretnu odluku. Mnogi o prestanku razmišljaju mjesecima ili godinama, ali stalno odgađaju trenutak u kojem će zaista pokušati.
Početak natječaja simbolično je vezan uz Hrvatski dan nepušenja i prvi dan Korizme. Od tada prijavljeni kandidati ulaze u izazov od 30 dana bez cigareta. No sudionici pritom nisu prepušteni sami sebi. U Zavodu dobivaju osobnu i stručnu podršku, razgovaraju o mogućim preprekama i uče kako se nositi s kriznim situacijama koje mogu ugroziti njihovu odluku.
Najkritičnijima se smatraju prva tri dana, kada su simptomi nikotinske apstinencije često najizraženiji. Upravo zato stručna podrška i jasno postavljen cilj mogu imati važnu ulogu u prolasku kroz početno razdoblje.
Za one koji uspješno izdrže 30 dana bez duhanskog dima predviđene su i novčane nagrade: glavni poklon-bon u vrijednosti od 400 eura te još devet poklon bonova po 100 eura. Sam natječaj financiran je u sklopu natječaja Ministarstva zdravstva, iz projekta “Zdravo biram, i nisam sam.”
Dosadašnji rezultati prezentirani i stručnoj javnosti na više znanstvenih konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu pokazuju da ovakav pristup ima značajan potencijal. Kroz natječaj je prošlo gotovo 350 sudionika, a oko 80 posto njih uspješno je apstiniralo tijekom svih 30 dana. Još je važniji podatak da približno 30 posto natjecatelja ostane nepušačima dulje od šest mjeseci.
Upravo taj rezultat daje projektu njegovu pravu vrijednost. Cilj nije samo izdržati mjesec dana i osvojiti nagradu, nego iskoristiti tih 30 dana kao početak trajne promjene. Novčani poticaj može pomoći pri donošenju odluke, ali ono što ostaje nakon završetka natječaja mnogo je vrjednije od osvojenog bona, mogućnost života bez ovisnosti.
Tijelo počinje vraćati ono što mu je pušenje oduzimalo
Odluka o prestanku pušenja često se promatra kroz prizmu odricanja, no prestanak pušenja nije odricanje to je način da osoba vrati svoju slobodu, zadrži novac i sačuva zdravlje. Prestankom pušenja dobivate nazad ono što vam cigareta godinama uzima, a nema vrjednijega od vašeg života.
Dok se financijska ušteda postupno pretvara u značajan iznos u kućnom budžetu, organizam već u prvim satima i danima počinje prolaziti kroz procese oporavka. Kako ističe dr. Kovačević, pozitivni učinci prestanka pušenja razvijaju se postupno, iz dana u dan, a nastavljaju se i godinama nakon posljednje cigarete.
Već dvadesetak minuta nakon prestanka pušenja počinju se normalizirati puls i krvni tlak. Tijekom sljedećih dana smanjuje se razina ugljičnog monoksida u krvi, a brzo se poboljšaju i osjet okusa i mirisa. Hrana ponovno dobiva puninu okusa, a mirisi koji su možda godinama bili manje izraženi postaju zamjetniji.
Na dulje staze poboljšava se cirkulacija, a plućna funkcija i podnošenje fizičkog napora mogu se postupno unaprijediti. Već nakon nekoliko tjedana mnogi primjećuju da se manje zamaraju pri hodanju ili penjanju uz stube. Organizam se postupno prilagođava životu bez nikotina, a pozitivne promjene nastavljaju se i nakon prvog mjeseca.
Trideset dana bez duhanskog dima tako ne predstavljaju samo razdoblje apstinencije, nego i priliku da osoba na vlastitom tijelu osjeti prve koristi donesene odluke.
Može li se prevariti sustav?
Budući da natječaj uključuje novčane nagrade, nameće se i sasvim logično pitanje, kako se može provjeriti je li netko doista izdržao svih 30 dana bez cigarete? Postoji li mogućnost prikrivanja povremenog pušenja i zaobilaženja pravila?
Iz Zavoda za javno zdravstvo poručuju da iako se kontrola temelji na medicinskim metodama i dodatnim mehanizmima provjere, te je prostor za manipulaciju sveden na minimum, prvo i osnovno je da su oni tu radi čovjeka i podrške u odabiru zdravijeg životnog puta. Prvo vjerujemo, a onda malo i potkrijepimo dokazima.
Kako pojašnjava dr. Kovačević, ulaznica u natječaj i prvi dokaz da je netko uistinu pušio dobiva se mjerenjem koncentracije ugljičnog monoksida u izdahnutom zraku. Riječ je o uređaju identičnom onom kojim se služe vatrogasci nakon gašenja požara kako bi provjerili stupanj trovanja plinom, ako ste taj dan pušili, uređaj će bez greške pokazati pozitivan rezultat. No, kako se ugljični monoksid u tijelu, na sreću, brzo razgrađuje, za provjeru tridesetodnevne apstinencije koristi setest iz urina. Ovaj izuzetno osjetljiv test detektira razgradne produkte nikotina koji u organizmu ostaju prisutni i do dva tjedna nakon zadnje cigarete pa je s njime nemoguće prikriti povremene “pauze s cigaretom”.
Uz egzaktne testove, sustav kontrole uključuje i obveznog svjedoka, člana obitelji ili bliskog prijatelja koji jamči za apstinenciju natjecatelja i kojeg stručnjaci iz Zavoda mogu kontaktirati. Ipak, dr. Kovačević naglašava kako je, uz sve medicinske dokaze i svjedoke, u cijelom procesu najvažniji izravan razgovor s čovjekom. Kroz osobni susret i otvoreni dijalog lako se procijeni iskrenost, natječaj se temelji na izgradnji povjerenja i stvarnoj želji za promjenom.
Nikotin odlazi, ali navika ostaje
Iako, medicinski testovi i biokemijski parametri mogu jasno potvrditi fizičku apstinenciju, oni ne mogu riješiti ono što se događa u glavi pušača. Čak i kada se tijelo očisti od nikotina, u pozadini ostaje tihi protivnik s kojim se mnogi znatno teže bore, duboko ukorijenjena fizička i emocionalna ovisnost.
Prema riječima kliničkog psihologa Dejvida Zomborija iz Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije, fizička ovisnost o nikotinu s vremenom slabi, no psihološka povezanost s cigaretom često opstaje mnogo dulje. Kod dugogodišnjih pušača pušenje postupno postaje mehanizam emocionalne regulacije i sastavni dio osobnog identiteta.

Mozak godinama povezuje cigaretu s određenim situacijama, jutarnjom kavom, završetkom obroka, pauzom na poslu ili trenucima stresa. S vremenom se te veze pretvaraju u automatske obrasce ponašanja, pa se želja za cigaretom javlja gotovo refleksno, čak i kada fizička potreba za nikotinom više nije toliko izražena.
Zato prestanak pušenja nije samo prekid konzumacije nikotina, nego i proces ponovnog upoznavanja sebe bez navike koja je možda desetljećima bila dio svakodnevice.
Nakon 30 godina pušačkog staža osoba ne mijenja samo rutinu, nego i način na koji doživljava sebe i organizira svoj život. Ipak, ključna je spoznaja da prestanak ne znači odricanje od svega što je nekada bilo povezano s cigaretom. Jutarnja kava i dalje može biti užitak, druženje s prijateljima ostaje jednako vrijedno, a pauza od posla i dalje može biti trenutak predaha, samo bez duhanskog dima. I nepušači idu na pauzu.
Žudnja za cigaretom nije zapovijed
Posebno izazovni postaju trenuci stresa, kada se organizam prilagođava životu bez nikotina, a stari obrasci ponašanja ponovno pokušavaju preuzeti kontrolu.
Psiholog Zombori naglašava kako je u tim situacijama najvažnije razumjeti da snažna želja za cigaretom nije zapovijed kojoj se mora udovoljiti. Riječ je o prolaznom stanju mjereno maksimalno u minutama koje obično doseže svoj vrhunac, a zatim postupno slabi.
Jedna od tehnika koju stručnjaci preporučuju naziva se „surfanje na valu žudnje“. Umjesto automatskog posezanja za kutijom cigareta, osoba pokušava odgoditi reakciju, promatrati vlastiti poriv i dopustiti mu da prođe. Ponekad je dovoljno promijeniti prostoriju, otići u kratku šetnju ili se posvetiti nekom drugom zadatku kako bi se prekinuo automatizam koji vodi prema cigareti.
Važno je pritom prepoznati što se zapravo krije iza iznenadne želje za pušenjem. Ona ne mora uvijek biti povezana s nikotinom. Ponekad je riječ o gladi, umoru, iscrpljenosti, dosadi ili potrebi za emocionalnim rasterećenjem. Kada osoba prepozna stvarnu potrebu, lakše pronalazi zdraviji način da je zadovolji.
Zato je korisno unaprijed osmisliti kako reagirati u situacijama koje su ranije gotovo automatski završavale cigaretom. A ako se posrtaj ipak dogodi, najvažnije je ne doživjeti ga kao konačni poraz. Jedna zapaljena cigareta ne mora značiti povratak staroj navici, već je poziv na povišenu pozornost. Važno je prepoznati okidač, razumjeti što se dogodilo i nastaviti s odlukom o prestanku.
Nagrada je poticaj, ali prava pobjeda mnogo je vrjednija
Uz psihološke mehanizme, presudnu ulogu u cijelom procesu igra i sama struktura natječaja. Odluka o trajnom prestanku pušenju u stilu „nikada više“ za mnoge je psihološki zastrašujuća, dok je okvir od 30 dana jasan, dohvatljiv i konkretan izazov. Novčana nagrada od 400 eura pritom služi kao odličan kratkoročni poticaj koji donosi opipljivu korist i dodatnu motivaciju u trenucima krize. Ipak, dugoročni uspjeh nikada ne ovisi o samom novcu. Nagrada je tu tek da privuče natjecatelje i pogurne ih preko startne linije, ali stvarni motiv za trajnu promjenu na kraju postaju obnovljeno zdravlje, financijska neovisnost i neprocjenjiv osjećaj ponovno uspostavljene kontrole nad vlastitim životom.
„Dugoročni uspjeh će ovisiti o stečenim navikama i sposobnosti da se odupremo i upravljamo tim nagonima i osobnim razlozima za nepušenjem. Nagrada može biti razlog zbog kojeg netko oduči prestati pušiti, ali osjećaj slobode i kontrole nad vlastitim životom će postati razlog zbog kojeg će ta osoba u toj odluci ustrajati“, zaključuje Zombori.
(Foto: K.Š.)










