Svetkovina Svih svetih proslavljena je u nedjelju 1. studenog 2026. godine u kapeli sv. Ilije na istoimenom groblju u Požegi euharistijskim slavljem koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s okupljenim svećenicima, đakonima i drugim vjernicima grada Požege.
Na početku je biskup Ivo nazočnima poručio kako slave svetkovinu Svih svetih na groblju sv. Ilije unatoč kiši jer ih okuplja ljubav prema pokojnicima. „Želimo da ovo misno slavlje i vaše molitve budu znak ljubavi i zajedništva između Boga, naših pokojnih i nas“, dodao je.
Biskup je u homiliji istaknuo značenje svetosti i zajedništva Crkve te poziva svakoga vjernika da raste u svetosti i živi u skladu s evanđeoskim vrijednostima.
Polazeći od čitanja iz Knjige Otkrivenja svetoga Ivana i Evanđelja po Mateju, u kojemu su naviještena Blaženstva, naglasio je kako svetkovina Svih svetih podsjeća na vjernike koji su svojim životom, vjerom, ljubavlju i nesebičnošću ostvarili zajedništvo s Bogom i zaslužili nebesku slavu. Dodao je da postoje osobe koje nikada neće biti proglašene svetima, ali su živeći svoj život i vjeru „ostavili pečat svoga svetoga života na ovoj zemlji kao znak iskrene ljubavi prema Bogu i ljudima“.
Govoreći o značenju svetkovine i svetosti, objasnio je kako je riječ o slavlju koje govori o jedinstvu Crkve, koje obuhvaća proslavljenu Crkvu, odnosno svete na nebu, vjernike koji čine putujuću Crkvu na zemlji i duše u čistilištu, odnosno trpeću Crkvu,. „Svi smo jedna ista Crkva, koja je usmjerena prema nebeskom Jeruzalemu“, rekao je podsjećajući na riječi iz prvog čitanja. Dodao je da svetkovina Svih svetih vjernike ohrabruje na putu prema nebeskoj slavi jer promatraju mnoge živote i uzore svetaca.
Osvrćući se na prvo čitanje, propovjednik je podsjetio kako su svi vjernici obilježeni pečatom Duha Svetoga, primljenim u sakramentima krštenja i potvrde. Istaknuo je da su sveci ostvarili svetost živeći u zajedništvu s Bogom jer su čuvali pečat svetosti hraneći svoju vjeru euharistijom i ostajući Bogu vjerni.
U nastavku je, tumačeći drugo čitanje, govorio o kršćanskoj nadi koja uvijek usmjerava prema Kraljevstvu nebeskom i vječnom životu. Naglasio je da su je kršćani pozvani živjeti kao djeca Božja. „Kršćanska nada krijepi se otajstvom euharistije, jača milošću Duha Svetoga u molitvi i svetim sakramentima, ali se živi i svjedoči životom po Božjim zapovijedima“, istaknuo je.
Govoreći o svecima kao uzorima vjernicima, podsjetio je da su i oni bili obični ljudi, sa svojim slabostima i nesavršenostima. „Ostvarili su svetost i postali sveti zato što nisu dopustili da ih zlo ili nešto drugo udalji od zajedništva s Bogom“, rekao je. „Njihova je ustrajnost primjer vjernicima koji su i u naše vrijeme pozvani ostati čvrsti u svojem opredjeljenju za Boga“, dodao je biskup Ivo.
Posebno se osvrnuo na Blaženstva, istaknuvši ih kao program kršćanskoga života i put prema Kraljevstvu nebeskom. Upozorio je pritom na izazove s kojima se vjernici susreću u svakodnevnom životu, osobito na pitanje hoće li slijediti Božji poziv ili se prilagođavati vrijednostima i očekivanjima suvremenoga svijeta. „Sveci se nisu prilagođavali drugima i svijetu, nego su uvijek ostali čvrsti i jasni u svom opredjeljenju za Boga“, naglasio je.
Na kraju homilije osvrnuo se i na spomen pokojnika, čiji su život i vjera ostavili trag u zajednicama u kojima su živjeli. Grobne spomenike pritom je opisao kao znak njihova zemaljskog života, dok molitva, dolazak na groblje i sjećanje na pokojne izražavaju vjeru u njihovo zajedništvo s Bogom i nadu u vječni život. „Naše molitve, naš dolazak na groblje, naša tiha pažnja prema njima želi posvjedočiti kako vjerujemo da su zaslužili biti dionici vječnog zajedništva s Bogom, što želimo i molimo da se i nama dogodi“, zaključio je propovjednik, pozvavši vjernike da i sami teže nebeskoj slavi uz pomoć Blažene Djevice Marije, Kraljice svih svetih.
Nakon popričesne molitve, biskup je izmolio molitvu odrješenja za pokojne te zahvalio svima što su došli i posvjedočili zahvalnost i ljubav prema pokojnima, unatoč kišovitom vremenu. „Kiša nije razlog da svoju ljubav ne svjedočimo onima koji su nas svojim životom zadužili, koji su svoju ljubav svjedočili po lijepom vremenu, ali i po kiši i snijegu. Vi najbolje znate na koje su sve načine oni svjedočili ljubav prema vama. I ovaj znak ljubavi i molitvene zahvalnosti je također znak poštovanja prema našoj pokojnoj braći i sestrama za koje vjerujemo, nadamo se i molimo da budu dionici nebeske slave za kojom svi čeznemo i molimo Gospodina“, rekao je i zazvao zagovor svih svetih.
(Izvor i foto: Požeška biskupija)
