Blagdan sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije, proslavljen je svečanim euharistijskim slavljem koje je u četvrtak 22. listopada 2026. godine u požeškoj katedrali predvodio župnik Župe sv. Terezije Avilske Krunoslav Juraković. Misu su suslavili svećenici djelatni u središnjim biskupijskim ustanovama i župama Požeškog dekanata.
Na početku je župnik Juraković pozdravio sve nazočne rekavši da žele zahvaliti Bogu za dar sv. Ivana Pavla II. i njegovu papinsku službu. Spomenuo je da se uz Katedralu nalazi i Dom sv. Ivana Pavla II. u kojem se, uz svećenike koji ondje djeluju, nalaze i svećenici na oporavku ili u mirovini. Osobito je pozdravio Marijine sestre čudotvorne medaljice na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Samuelom Markanović dodavši da im žele zahvaliti za dugogodišnje služenje u Požeškoj biskupiji i njezinu Svećeničkom domu u Požegi, koje se zbog provincijskih okolnosti završava koncem mjeseca listopada.
U homiliji je župnik Juraković, govoreći o sv. Ivanu Pavlu II., istaknuo da se radi „o svecu naših dana, svecu kojega su mnogi ovdje prisutni vidjeli svojim očima, možda i dotaknuli skute njegove bijele haljine, sveca koji je osobito volio naš hrvatski narod te živio s njegovim patnjama“.
Potom je govorio o slikama Boga koje su na svoj način prožete likom i djelom sv. Ivana Pavla II. Istaknuvši sliku Boga koji oprašta, podsjetio je na atentat koji se dogodio 1981. godine na Trgu svetog Petra. Pretpostavljajući da se tada u ljudima pojavila želja za brzom presudom, rekao je da su nasuprot tom emotivnom iskazu mase, papine riječi bile: „Molim za brata koji je na mene pucao i iskreno mu opraštam.“ Dodao je da Kristov namjesnik, svjestan Petrovih ključeva koje je primio u ruke, ne može drugačije misliti nego njegov Gospodin.
Druga slika koju je propovjednik predstavio je slika Boga koji mijenja srca. U tom je kontekstu naglasio da Ivan Pavao II. nikoga nije ostavio ravnodušnim te je podsjetio na primjere osoba koje su odlučile promijeniti svoj život nakon Papinih riječi ili nakon posjeta njegovom grobu. „Stoga Bog koji mijenja čovjekovo srce ponajprije daje nebrojene nove životne prilike usprkos ljudskim padovima koji se iznova i iznova ponovno događaju“, poručio je.
Zatim je govorio o „Bogu koji se smije“ podsjetivši na izbor kardinala Wojtyle za Petrovog nasljednika. „Možemo tek zamisliti reakcije tadašnjih komunističkih vlasti u Poljskoj, tih izbezumljenih lica koji su mu, prema nekim povijesnim izvorima, prije odlaska na konklave kazali: ‘Idi, idi, računat ćemo kad se vratiš.’ Misleći da će se obračunati s njim kao i s njegovim prethodnikom, nadbiskupom i kardinalom bl. Stefanom Wyszyńskim, poljska komunistička vlast oduzela mu je diplomatsku putovnicu te su mu izdali turističku putovnicu svrstavši ga na taj način u putnike turiste koji lete za Rim“, rekao je te dodao: „Očito se i Bog našalio takvim pakosnim ljudskim mislima te je Wojtylina turistička putovnica bila svojevrsna naznaka da će postati tzv. ‘vječni Kristov turist’ koji je 130 puta izašao izvan Italije te posjetio vjernike diljem svijeta.“
Na kraju homilije osvrnuo se na riječi apostola Pavla iz naviještenog prvog čitanja „da ojačani po Duhu Svetom, ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi, možemo shvatiti što je Dužina i Širina i Visina i Dubina Božja. To je neka punina, beskraj, vječnost, neizmjernost Božje veličine bez početka i kraja. To je prijestolje pred kojim se klanjaju nebrojeni svi sveti, u čijem zboru se klanja i duša sv. Ivana Pavla koja nas poziva da svojim životom otvorimo vrata Kristu te jednom prispijemo toj zajednici spašenih. Udijelio nam Isus Kristu da tako i bude“, zaključio je župnik Juraković.
Na kraju mise su svi nazočni pred relikvijom krvi sv. Ivana Pavla II. povjerili sebe i Požešku biskupiju njegovu moćnom zagovoru.
Budući da Marijine sestre čudotvorne medaljice u narednim danima završavaju svoju službu u Domu sv. Ivana Pavla II. i drugim biskupijskim ustanovama, nakon euharistijskog slavlja, druženje je uz okrjepu nastavljeno u Domu, gdje su im požeški biskup Ivo Martinović te svećenici i djelatnici biskupijskih ustanova, kao i učenici požeškog Kolegija uputili riječi zahvale i uručili prigodne darove.
(Izvor i foto: Požeška biskupija)
