Ponedjeljkom i četvrtkom, između 16 i 19 sati, jedna vrata u Požegi postaju tanka granica između potpunog društvenog ponora i povratka u život. Iako je Savjetovalište Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije otvoreno svakoga dana, upravo kroz tih šest sati tjedno korisnicima na jednom mjestu stoji na raspolaganju čitav multidisciplinarni tim: socijalni radnik, adiktolog i klinički psiholog. S druge strane stola sjede oni o kojima javnost najčešće šuti dok ne postane prekasno, maloljetnici i mlađi punoljetnici.
U gradu koji se naočigled čini mirnim, iza zatvorenih vrata obiteljskih domova i ekrana pametnih telefona, odvija se tiha borba s ovisnošću. Dok među mladima kruže opasne zablude o bezazlenosti konzumacije pojedinih supstanci, stručnjaci lokalnog Savjetovališta svakog tjedna vode bitku protiv iluzije kontrole, stigme i društva koje profit često stavlja ispred zdravlja djece.
Pad obrambenih zidova
Većina mladih u Savjetovalište ne dolazi dobrovoljno. Dolaze prestrašeni, najčešće odlukom suda ili Državnog odvjetništva, s grčem u želucu i golemim obrambenim zidom prema institucijama koje doživljavaju isključivo kao represivni aparat.
„Sustav socijalne skrbi u javnosti se percipira kao nešto službeno, hladno i strogo, mada to u praksi nije tako. Mnogi dolaze tek kad im sud izrekne obavezu. Ali, Savjetovalište je nešto sasvim drugo, ono je blagodat“, pojašnjava socijalni radnik Zlatko Sliško, čovjek koji već više od dva desetljeća osluškuje puls požeških adolescenata.
U prvih nekoliko minuta ključna je takozvana kratka motivacijska intervencija. Nema dociranja, nema moraliziranja, nema kazni. Klijent može u svakom trenutku ustati i otići.
„Najvažniji je iskren ljudski pristup. Kad se problem stavi na stol, pola problema je već riješeno. Objasnimo im točno što ih čeka, od kaznene prijave do prikupljanja podataka o ranijem životu i našeg mišljenja. Kad znaju što slijedi, taj strah nestaje. Ovdje klijenti sami biraju kako će raditi. Imamo puno prostorija, netko želi nasamo s psihijatrom, netko s psihologom, netko želi nas sve troje. Jednom su nam rekli: ‘Vi ste kao tri u jedan, izvrsno se nadopunjujete’“, kaže Sliško.
Ipak, najfascinantniji fenomen koji se ovdje događa jest takozvana vršnjačka pomoć. Riječ je o tihom lancu spasa među samim mladima u Požegi. Mladi koji su uspješno prošli kroz tretman od 12 dolazaka i stekli povjerenje u tim, sami dovode svoje prijatelje koji su upali u probleme, a koji se panično boje sustava ili roditelja. Ovdje mogu doći sami, potpuno anonimno, bez znanja ikoga, testirati se na droge ili hepatitise i riješiti nedoumice koje ih izjedaju.
Važno je napomenuti da svaka osoba koja kroči u prostorije Zavoda nije nužno ovisnik. Postoje vikend-konzumenti, konzumenti iz radoznalosti, zabrinjavajući konzumenti i na kraju ovisnici. Budući da se radi o mladim osobama, sve navedene kategorije zahtijevaju multidisciplinarni pristup.
U tom kontekstu osobito je značajna uloga adiktologa, još uvijek relativno nepoznate i rijetke uže specijalizacije u Hrvatskoj koja se bavi liječenjem alkoholizma i drugih ovisnosti.
„Situacija je sve gora i gora“, potvrđuje Tvrtko Pervan, dr. med. spec. školske medicine, subspecijalist adiktolog. „Nekad smo znali što mladi uzimaju, a danas to ne znamo mi, a ne znaju ni oni sami. Trend je isprobavanja, eksperimentiranja, netko vam ponudi neki izazov preko TikToka. Uzimaju se stvari koje nisu ni droge, nego toksične supstance, i ne znamo što nas čeka. Bitno je uzeti u obzir i ono što u psihijatriji zovemo premorbidna ličnost, kad imamo mladu osobu s obiteljskim i osobnim poteškoćama, bilo psihijatrijskim ili psihološkim, i onda ona krene u područje ovisnosti.“
Klinički psiholog Dejvid Zombori pojašnjava kako su se nekad droge jasno razlikovale, dok se danas na ulicama masovno pojavljuju takozvane dizajnerske droge rađene u tajnim laboratorijima. One su prvotno rađene kako bi oponašale učinke poznatih droga, uglavnom kroz izmjenu jedne molekule ili strukture, s ciljem da se izbjegne status ilegalne tvari. Nekada su postojali fiksni popisi zabranjenih supstanci i ako nešto nije bilo na popisu, policija nije mogla postupati u kaznenom smislu. Danas se prešlo na generičke liste koje predviđaju inačice koje se mogu pojaviti, pa ako tvar ima psihoaktivan učinak i mijenja ponašanje, doživljavanje i stanje svijesti, smatra se drogom i dolazi pod udar kaznenog zakona.
„Ono što je problem kod tih droga jesu učinci i kombinacije koje ne možete predvidjeti“, upozorava Zombori. „Konzumentu bude loše, završi na hitnoj pomoći, a ni liječnici ni on sam ne znaju reći što je točno uzeo. Tada se pacijent tretira isključivo po simptomima. Ili se dogodi da kratkotrajno završi na psihijatriji, na 24 ili 48 sati, dok ga se ne normalizira, ako se vidi da mu je stanje svijesti toliko promijenjeno da se nalazi u psihotičnom stanju, čega danas ima sve više.“
Liječnik Pervan dodaje kako se na stručnim sastancima UN-ovog odbora za droge raspravljalo o tome kako funkcionira plasiranje novih supstanci na crnom tržištu. Dok farmaceutska industrija godinama ispituje lijek prije nego što ga pusti u javnost, kod ilegalnih supstanci proces je obrnut. Proizvede se tvar koja ima psihoaktivni učinak i odmah se pušta na tržište, čime se kliničko ispitivanje zapravo obavlja izravno na konzumentima. Ako mladi počnu umirati ili ako nastanu teška trovanja, pa se među njima proširi vijest da je droga opasna i prestanu je tražiti, proizvodnja te tvari se prekida i kreće se s nečim potpuno novim.
Rušenje zabluda i iluzije kontrole
U Savjetovalištu tretman može trajati do 12 dolazaka, a stručni tim nakon sastanka odlučuje o točnom trajanju za svakog pojedinca. Najkorisnija stvar u cijelom tom procesu jest što mladi ovdje nauče o stvarnoj štetnosti droga, jer o tome misle da znaju puno, a zapravo ne znaju. Najčešće zablude vrte se oko konzumiranja marihuane, pri čemu mladi dolaze s čvrstim stavom da je ona „ljekovita i zdrava“, pa čak pokušavaju preodgojiti i same stručnjake.
„U takvim slučajevima nizom pitanja i primjera iz stvarnog života nastojimo promijeniti njihove do tada stečene stavove“, pojašnjava socijalni radnik Sliško. „Marihuana je za mlade štetna jer utječe na kratkoročno pamćenje, što je za učenike važno. Osobito je važno ako je korisnik učenik obrtničko-tehničkih zanimanja, pa se pod dojmom lažnog samopouzdanja, koje je samo jedan od negativnih efekata marihuane, može i ozlijediti nekim od alata kojima se služi. S druge pak strane, dugoročno konzumiranje vodi do ovisnosti o težim drogama. Naravno, ne plašimo ih mi s tim, te iako nije dokazano da će konzumiranje marihuane nužno dovesti do heroina, to se događa. Ovdje radim preko 20 godina i neke koje sam sretao kao uživatelje marihuane, danas dolaze kao heroinski ovisnici“, napominje Sliško.
Rani znakovi ovisnosti
Danas je vidljiv i trend generacije „funkcionalnih“ vikend-konzumenata, mladih koji preko tjedna idu u školu, a vikendom uzimaju stimulanse ili sintetičke droge kako bi izdržali tempo ili se uklopili. Psiholog Zombori ističe da se na tom putu razvoja ovisničkog ponašanja pojavljuje opasna iluzija kontrole.
„Svi oni žive u uvjerenju da potpuno vladaju situacijom i da mogu prestati kad god žele. Međutim, uvid u vlastito ponašanje i samokritičnost kod adolescenata nisu dovoljno razvijeni. Zato pojedinac gotovo nikad neće sam shvatiti da je prešao granicu i da mu treba pomoć. To najčešće prva primjećuje okolina“, objašnjava psiholog Zombori.
Prvi vidljivi znakovi koji alarmiraju da je „vikend-zabava“ prerasla u klinički problem jesu promjene u ponašanju i osobnosti koje pažljiv roditelj mora primijetiti.
„Dijete dolazi kući umorno, ‘rastureno’ od noći, spava, kunja, pokazuje znakove agresije i ljutnje“, pojašnjava liječnik. Socijalni radnik Sliško nadodaje kako je prvi jasan pokazatelj pad odgovornosti i neurednost u izvršavanju obveza, nakon čega roditelji često svašta pronađu i po džepovima, iako se nerijetko dogodi da i roditelji teško prihvate stvarnost.
„Mi smo ovdje radili tzv. screening i uz suglasnost roditelja pronašli jednog 17-godišnjeg srednjoškolca koji je bio pozitivan na marihuanu“, prisjeća se Sliško. „Majka nas je tada napala da to nije tako, štitila ga je i problem se nije pravovremeno tretiralo. Za dvije godine pokazalo se da je taj mladić završio u zatvoru. On je već tada trebao pomoć, i zato je dobro da roditelji slušaju naše savjete i da vjeruju institucijama.“
Mladima treba alternativa
Prosječna dob onih koji počinju eksperimentirati s lakim drogama na području Požeško-slavonske županije jest 15–16 godina, što se podudara s početkom srednje škole. Psiholog Zombori naglašava da je ovisnost često samo simptom nečeg dubljeg, a mladi u supstance bježe od anksioznosti, pritiska za uspjehom i usamljenosti. Period odrastanja povezan je s mnogo izazova, traženjem sebe, težnjom ka individualizaciji i prihvaćanju u društvu. Pod utjecajem vršnjačkih skupina, društvenih mreža, filmova i videoigara, mlada osoba koja pati od niskog samopoštovanja ili depresije lako skreće u ovisnost. U svemu tome, ispravan odgoj te emocionalna i psihološka investicija roditelja koji su djeci na raspolaganju predstavljaju ključne zaštitne faktore, iako rizik diktiraju i nasljeđe te sama struktura ličnosti.
Stručni tim upozorava da su mladi danas znatiželjniji jer živimo u potrošačkom društvu koje je usmjereno isključivo na stjecanje statusnih simbola i brzi rezultat, što se prelijeva i na slobodno vrijeme. Sustav stoga mora ponuditi jasne alternative i sadržaje koji moraju biti dostupni svima.
„Kao školski liječnik radio sam anketu među učenicima i pružio im mogućnost da biraju kako će provoditi slobodno vrijeme. Na jednoj strani ponuđeni su kafići i diskoteke, a na drugoj neograničen sport, planinarenje, boravak u prirodi i kampiranje. Čak 90 posto mladih željelo je normalno provoditi slobodno vrijeme, a ne u kafićima. Ako pružite mladima mogućnost organiziranog slobodnog vremena, zadržat ćete ih na pravoj strani. Društvo mora pružiti alternativu, a i samu školu učiniti manje teškom, stresnom i opterećujućom, jer sam sreo mnogo djece koja mrze školu i iz toga se poslije razvije socijalna problematika“, ističe dr. Pervan.
Socijalni radnik Sliško napominje kako problem djelomično leži u tome što nam nedostaju dvorane, a školske dvorane su skupe i često nedostupne svima. Ako neki društveni sadržaj nije profitabilan, od njega se odustane, a zaboravlja se da je jedini stvarni profit zdravlje naše djece jer dugoročno gubimo previše. S druge pak strane, dr. Pervan smatra kako bi svi prostori i dvorane, i crkve, i nekakvi društveni centri, trebali biti cijeli dan otvoreni za mlade. Ovako, prepušteni sami sebi, mladi se nerijetko drogiraju i čine kaznena djela iz čiste dosade, tražeći bilo kakvo uzbuđenje u praznini.
Sustav izvanbolničkog liječenja ovisnosti u Hrvatskoj po svojim je rezultatima u samom svjetskom vrhu, a iskustvo naših sugovornika dokazuje da elastičan, stručan i prije svega ljudski pristup uspijeva probiti i najdeblje zidove straha i poricanja. Zablude o takozvanoj ljekovitosti pojedinih supstanci s kojima mladi dolaze u Savjetovalište zorno prikazuju s kakvom se lakoćom ovisnost uvlači u njihove živote. Međutim, odgovor na taj izazov krije se upravo u riječima Zlatka Sliška, koji je kroz više od dva desetljeća rada naučio najvažniju lekciju, da put do rješenja svih problema leži isključivo u razgovorima ispunjenim dubokim razumijevanjem i prihvaćanjem mlade osobe, točno tamo gdje ona jest.
Napomena autorice: Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
