Ovo je već 18. godina kako članovi Povijesne postrojbe „Trenkovi panduri“ na Veliku subotu stoje na straži i bdiju uz Isusov grob u požeškoj katedrali, čuvajući tradiciju koja nadilazi povijesni prikaz i zadobiva duboko osobno i duhovno značenje.
Kako sami ističu, svako bdijenje za njih je više od običaja. To je trenutak u kojem zastaju, odmiču se od svakodnevice i ulaze u tišinu koja govori više od riječi. U tom prostoru sabranosti i mira, njihovo bdijenje i čuvanje Isusovog groba postaje prilika za osobno promišljanje i unutarnji dijalog.
Stojeći uz Isusov grob, svaki od njih nosi vlastite misli, brige za obitelj, pitanja na koja još traže odgovore, zahvalnost, ali i teret vlastitih pogrešaka. U tišini kripte, bez izgovorenih riječi, jasno je da svatko od njih zna zašto je tu.
Naglašavaju kako za njih ovo bdijenje nije samo čast koju nose kao povijesna postrojba, već i osobni susret sa samima sobom, sa svojom vjerom i s onim koji je dao život za sve ljude. Čuvajući Isusov grob, istovremeno preispituju i vlastiti životni put.
U tim trenucima tišine, kako kažu, predaju sve što nose u sebi, dobro i loše te donose odluke koje ih potiču da budu bolji ljudi, članovi, roditelji, građani, susjedi i prijatelji.
Upravo taj osjećaj zajedništva i potreba za dubljim smislom ono je što ih iz godine u godinu vraća ovom bdijenju. Iako stoje i bdiju u tišini i molitvi, povezani su istom vjerom i istim razlogom.
Za „Trenkove pandure“ ovo bdijenje ima posebno mjesto u njihovom radu i postojanju jer ih podsjeća na vrijednosti koje žele živjeti i prenositi dalje, vjeru, zajedništvo, pravednost, ljudskost i postojanost.
Na kraju, članovi, Povijesne postrojbe „Trenkovi panduri“ svima Vama žele Sretan i blagoslovljen Uskrs.
(Izvor i foto: Povijesna postrojba Trenkovi Panduri)
