Stari Požežani su nekada proslavljali Uskrs ne samo u sklopu crkvenih obreda, nego i na uskrsnim zabavama i igrama koje su se odvijale na otvorenom prostoru, po gradskim ulicama i u prirodi.
Prema Luki Iliću Oriovčaninu u njegovom djelu o slavonskim narodnim običajima saznajemo da su mladi Požežani sredinom 19. stoljeća, na Uskrs i na Mladi Uskrs, odlazili u obližnji šumoviti Jagodnjak. Ondje su izrađivali džilite to jest, šarali rezuckanjem kore, svibove šibe koje su darivali djevojkama. Zabavu na Mladi Uskrs u Jagodnjaku bilježi 1863. godine i požeški list “Slavonac” gdje je uz izbor svakog jela i pila gradska glazba izvodila “razne narodne napjeve, mladež je pjevala i igrala, oko gajdašah se je junačko kolo nijalo: jednom riječju, sve je bilo veselo i radostno…”
Iste godine u listu pod naslovom “Svaštice” nailazimo na zapis da je drugog dana Uskrsa (i to popodne) „po narodnom običaju“ sva Požega odlazila na Ciglane (taj sjeverni dio grada, nekada je bio veliki travnati prostor) gdje su se igrale razne igre „širišape, lončićka, loptanja, utrkivanja, preskakivanja, cebanja.“ Obje ove zabave, u Jagodnjaku i na Ciglanama, spominje i Julije Kempf u svojim autobiografskim memoarima kao dio svojeg djetinjstva u drugoj polovici 19. stoljeća.
Ove dvije uskrsne zabave bile su popraćene raznim igrama, glazbom, pjevanjem i plesanjem, a prestale su se održavati krajem 19. stoljeća. Jedna od uskrsnih igra, koja se odvijala tijekom blagdana na požeškim ulicama, osobito u Vučjaku, kod kapele sv. Filipa i Jakoba, je „starodavno“ plovkanje koju su igrali požeški majstori, to jest obrtnici.
Luka Ilić nam ovu igru spominje kao ostavštinu još iz razdoblja vladavine Turaka na ovim prostorima, a prema vlastitim saznanjima ne nalazi je nigdje drugdje u Slavoniji osim u Požegi. Zanimljivo je da se igra istog ili sličnog naziva plokanje, pločkanje igrala i još se igra u nekim mjestima duž naše Jadranske obale, ali i u Crnoj Gori kao stara pastirska i seoska igra. Ova igra je najsličnija boćanju, u kojoj je glavni rekvizit plosnati kamen koji se baca. Nije nam poznato kada se plovkanje prestalo igrati ali pretpostavljamo da je to bilo nekako u vrijeme kada su nestale i uskrsne zabave u Jagodnjaku i Ciglanama. Nakon korizmene tišine, s Uskrsom je započinjalo razdoblje plesa i zabava, a nekadašnje požeške uskrsne zabave u prirodi bile su izraz veselja i druženja cjelokupne zajednice, a posebno mladih ljudi.
Tekst: Dubravka Matoković, prof.
Foto: Gradski muzej Požega
