Kolovoz je slavljenički mjesec za ugledni požeški caffe bar „Capitol“, koji je prije svega nekoliko tjedana obilježio dvadeset godina postojanja. Bez osobitog slavlja, veliki jubilej protekao je u skladu s vrijednostima na kojima je i nastajao, a to su neumoran rad i maksimalna posvećenost svakom gostu. Kvalitete su to na kojima je svih ovih godina inzistirao čovjek bez kojeg bi ovakve obljetnice bile teško ostvarive – Željko Ivanković. Legendarni požeški ugostitelj i vizionar u svom poslu s ponosom se prisjetio svojih početaka, ljudi koji su oblikovali njegov karijerni put te suradnika koji su ga poticali da uvijek ostane besprijekoran u onom što radi.
-Lijepo se je prisjetiti vlastite prošlosti, a osobito mladosti. Zovem se Željko Ivanković, po zanimanju sam ugostitelj i vlasnik caffe bara „Capitol“ u požeškoj pješačkoj zoni. Rođen sam 27. rujna 1966. godine u Požegi, a odrastao u obližnjem Kaptolu, gdje sam pohađao osnovnu školu. Kad sam imao dvije godine, preminuo mi je otac Blaž, te sam djetinjstvo proveo sa samohranom majkom Anom. Nakon osnovne škole odlazim u Zagreb, u Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika i potom se vraćam u Požegu.
Ugostiteljstvo kao životni poziv
U mladosti sam se bavio sportom i plesom i sudjelovao na raznim plesnim natjecanjima. Godine 1985. pobijedio sam na plesnom natjecanju u negdašnjem Omladinskom klubu Požega, u prostorima drevne Požeške Kolegije, gdje je sada sjedište Požeške biskupije.
Nakon odsluženja vojnog roka, koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća vraćam se u Kaptol i ondje se zapošljavam kao konobar u kafiću „Vrba“, čija me vlasnica, pokojna Slavica Vrba zainteresirala za bavljenje ugostiteljstvom.
U tom razdoblju upoznao sam gospodina Andriju Pavića, vlasnika požeške kavane „Boba“, koji me u više navrata poticao da prijeđem raditi u njegov lokal. Odlučio sam prihvatiti njegovu ponudu, te sam kroz pet idućih godina, točnije od 1990. do konca 1995. godine uspješno radio kao konobar u spomenutom ugostiteljskom objektu. U tom sam se razdoblju i oženio s Finkom Šimunović s kojom sam i danas u sretnom braku. Imamo dvije kćeri i sina. Starija kći Iva stekla je akademsku titulu magistre primarnog obrazovanja, mlađa kći Marta stekla je akademsku titulu magistre edukacije engleskog jezika i književnosti i magistre pedagogije, a sin Petar stekao je akademsku titulu sveučilišnog magistra inženjera računarstva.
Uživam u svom poslu, komunikativna sam osoba koja voli raditi s ljudima. Ljubav prema poslu održavam i zahvaljujući članovima moje obitelji koji su mi podrška, te mojim poslovnim partnerima i suradnicima koji su uz mene od samih početaka mog ugostiteljskog djelovanja. Ne mogu ih ovdje sve nabrojiti, ali ističem one najznačajnije: Zagrebačka pivovara, Coca-cola Hrvatska, Franck, Kutjevo d. d., Vinarija Krauthaker, generalni dobavljač pića Metalija-trans (sadašnja TIA) vlasnika Ive Žuljevića- kazao je Ivanković.
Zanimljiva i inspirativna biografija zasigurno je bila odlična podloga za stvaranje radne etike i ustaljenih vrijednosti koje je prenio prilikom bavljenja ugostiteljstvom pri čemu je njegov rad i usluga na koncu i postala prepoznatljiva među sugrađanima, a stalna podrška obitelji koja je uvijek čvrsto stajala uz Željka Ivankovića omogućila mu je da daleke 2004. godine samostalno krene u ugostiteljske vode i otvori caffe bar „Capitol“.
„Capitol“ ili ono što je bitno
-S iskustvom koje sam stekao radeći u kavani „Boba“, došao sam na ideju da u suvlasništvu s dvojicom svojih poslovnih partnera Hrvojem Mršićem i Željkom Sliškom, negdašnji lokal „Zrinski“ u Požegi – koji je u vrijeme socijalizma pretvoren u tepih salon – preuredimo u pizza bar „Zrinski“. Spomenuti bar je nekoliko mjeseci nakon otvaranja 1996. godine postao kultno mjesto okupljanja svih generacija. Početkom 2004. godine odlučujem upustiti se u samostalne ugostiteljske vode, te u tu svrhu krećem u preuređenje negdašnjeg trgovačkog lokala „Požeški magazin“ u ugostiteljski objekt. Po završetku radova adaptacije sredinom 2004. godine, 11. kolovoza, otvaram caffe bar koji sam nazvao „Capitol“. Tim nazivom, koji dolazi od latinske riječi „caput, capitis“ što znači „glava“ i kojom se općenito označava ono što je glavno i bitno, želio sam napraviti poveznicu s Kaptolom kod Požege u kojem sam odrastao, ali i s Kaptolom u Zagrebu, pored kojeg sam proveo lijepe mladenačke dane-pojasnio je.
Iako samo bolji poznavaoci biografije Željka Ivankovića mogu povezati da se iza imena „Capitol“ krije dublje, simboličko značenje, kojim je sam vlasnik na svojevrstan način odao počast svojim kaptolačkim korijenima te mladenaštvu provedenu u Zagrebu, velika većina pri prvom posjetu, u za ono vrijeme, impozantno uređenom ugostiteljskom objektu, odmah je znala da je s otvaranjem „Capitola“ započela jedna nova ugostiteljska priča u srcu pješačke zone, koja je do današnjeg dana ispunjena brojnim dogodovštinama i lijepim sjećanjima.
Tek nam je 20 godina
-Prvih dvadeset godina moga uspješnog poslovanja uvijek ću se rado sjećati, jer je bilo mnogo lijepih i ugodnih trenutaka. Prvi je, naravno, samo otvorenje „Capitola“, 11. kolovoza 2004. na kojem se okupilo mnoštvo mojih prijatelja, poznanika, poslovnih partnera, uglednika i drugih ljudi dobre volje. Tom prigodom tadašnji generalni vikar Požeške biskupije Josip Krpeljević, moj poznanik iz školskih dana zazvao je Božji blagoslov za uspješni rad moga caffe bara. Ostala mi je u upečatljivom sjećanju proslava desete godišnjice otvorenja lokala, 11. kolovoza 2014. iz koje bih izdvojio zajedničku plesnu točku koju je osmislila gospođa Ilijana Lončar.
Ponosan sam što sam u tih dvadeset godina mogao ugostiti eminentne ljude iz gospodarskog, političkog, kulturnog, društvenog, sportskog, estradnog i vjerskog života, koji su „Capitol“ prepoznali kao ugodno mjesto za opuštanje i neformalno druženje. Ipak, najviše sam ponosan i radostan što zbog poslovnog djelovanja nisam zanemario obitelj, te što sam zahvaljujući ostvarenim prihodima odškolovao svoju djecu. Ima jedna zanimljiva anegdota povezana s imenom Capitola. Jednom su neki gosti, koji su se dogovorili naći u lokalu, umjesto u Požegu otišli u naselje Kaptol, raspitujući se za kafić imenom „Capitol“ kojeg u Kaptolu nema. Stoga su se vratili u Požegu i ispričali mi kako su se zabunili. S druge strane, svaki novi radni dan sa sobom nosi nove zanimljivosti i nove goste što čini ovaj posao izuzetno dinamičnim- istaknuo je naš sugovornik.
„Capitol“ kao mjesto susreta svih generacija
Upravo zahvaljujući neumornom radu i visokoj kvaliteti usluge, u kojoj je gost uvijek bio na prvom mjestu, ali i ugodnom ambijentu, s mnoštvom zabavnih sadržaja, caffe bar „Capitol“ tijekom godina postao je institucija ovoga grada, u kojega rado zalaze sve generacije. Zasluge su to koje pripadaju g. Ivankoviću, i njegovoj iznimnoj posvećenosti kako poslu, tako i detaljima. Onim malim suptilnim smjernicama koje mnogi tako često predvide. Zahvaljujući kreativnosti te sklonosti da novim stvarima daje šansu, vjerujući u uspjeh svoje ideje, Željko Ivanković prvi u gradu imao je grijanu terasu 2007. godine, a godinu dana kasnije, 2008. godine da bi ugođaj bio potpun, svoju terasu upotpunio je i toplim dekicama kako bi gosti za vrijeme prohladnih dana mogli i dalje neometano uživati.
-U “Capitolu” ponajprije gostima nudimo ugodni prostor i opušteno ozračje za druženje i razgovor, uz kvalitetnu pozadinsku glazbu. Od vremena do vremena navečer organiziramo živu glazbu. Na TV-u vanjske terase gosti mogu pratiti značajnija sportska događanja. Gosti mogu birati iz raznovrsnog asortimana alkoholnih i bezalkoholnih pića i napitaka, koktela, povremeno sladoled, razne grickalice i sl., te uvijek mogu računati na brzu uslugu i ljubazno osoblje. U „Capitol“ su od samog početka dobrodošli gosti svih društvenih slojeva, socijalnog statusa, svjetonazora, opredjeljenja i uzrasta, i ja se kao vlasnik istinski radujem svakom gostu, a osobito stalnim gostima. Raduje me da su i mnoge mlade obitelji prepoznale moj lokal i rado u nj zalaze sa svojom djecom. Uz to, danas u “Capitolu” mogu vidjeti čak treće generacije gostiju. Naročito mi je drago i uvijek mi je čast ugostiti eminentne osobe iz svijeta politike, gospodarstva, sporta, estrade, društvenog i vjerskog života.-
U vrijeme kada ugostiteljski objekti nestaju nakon jedne ili dvije godine rada, trajati toliko dugo na ugostiteljskoj sceni, a pri tome zadržati energiju, strast i kvalitetu mogu samo rijetki pojedinci koji u ovako malim lokalnim sredinama kao što je Požega mogu poslužiti kao primjer i poticaj nekim budućim generacijama koje tek stasaju. A Željko Ivanković čovjek je od kojeg se zaista može puno naučiti, jer on je između ostalog jedan od onih koji vodi vlastitim primjerom pa mu tako nije teško ni posluživati goste u vlastitom kafiću. Očigledno, njegovih kvaliteta bila je svjesna i Hrvatska obrtnička komora koja ga je koncem 2022. godine i nagradila za njegov predan i nesebičan rad.
Mukotrpan rad donosi rezultate
-U ovih minulih dvadeset godina postojanja i rada „Capitola“ izmijenio se znatni broj kvalitetnih i vrijednih konobara i drugog osoblja, od kojih su neki svoju ugostiteljsku karijeru nastavili negdje drugdje. Iznimno sam posvećen poslu kojeg volim i uz to što sam vlasnik, rado se uz personal i ja prihvatim posla, jer mi to omogućuje osobni kontakt s mojim gostima s kojima nastojim razviti odnos povjerenja i prisnosti. Radostan sam što je moj ugostiteljski rad prepoznat u javnosti, čemu svjedoči nagrada koju mi je Hrvatska obrtnička komora (HOK) dodijelila koncem 2022. godine u Dubrovniku na 34. Kongresu ugostitelja i turističkih djelatnika u Republici Hrvatskoj.
Ta mi je nagrada dala dodatni poticaj za još predanije i kvalitetnije pružanje ugostiteljskih usluga posjetiteljima mog lokala. Uvijek sam se trudio, a to ću nastaviti i ubuduće, da usluga koju pružam gostima, koji su uvijek na prvom mjestu, bude u urednom i ugodnom okruženju, brza i kvalitetom vrhunska, znajući da će gostu i cijena za takvu uslugu biti prihvatljiva- ističe.
Skladna obitelj stvara uspješne poslovne priče
U dugih 20 godina postojanja caffe bara „Capitol“ stao je jedan cijeli život sa svim svojim usponima i padovima, dobrim i lošim danima iz kojih je vlasnik Željko Ivanković uvijek izlazio kao pobjednik, obogaćen novim znanjima i iskustvima. I dok se s ponosom prisjeća svoje bogate prošlosti pozitivno gleda u budućnost, znajući da će uz podršku svoje obitelji, koja ga je uvijek vjerno pratila te osoblja u koje se može uvijek pouzdati, svojim gostima i dalje moći pružati kvalitetnu uslugu u skladu s ugostiteljskom tradicijom ovog grada. Autentičan, inovativan i uvijek profesionalan u svom poslu, naš sugovornik na kraju našeg razgovora poručio je svim mladim ugostiteljima da se tajna uspjeha uvijek krije u marljivom radu.
-Odluka da postanem samostalni ugostitelj pokazala se dobrom, odnosno poslovno uspješnom, unatoč određenim poteškoćama kojih nikad u životu ne nedostaje. Prva velika poteškoća bila je povezana s kreditom u švicarskim francima, koji je preko noći promjenom valutne klauzule značajno uvećan, a na što nisam mogao utjecati. Druga velika poteškoća u poslovanju bila je posljedica epidemije uzrokovane virusom COVID-19, zbog čega jedno vrijeme nisam mogao normalno poslovati, kao i drugi ugostitelji. S obzirom na budućnost poslovanja svjestan sam da će mi određene poteškoće predstavljati: stalni rast ulaznih troškova, sve manja kupovna moć građana, a osobito nedostatak kvalitetne radne snage. No, nadam se da ću ih uz pomoć članova svoje obitelji i mojih djelatnika uspješno prevladavati, kao što sam to i do sada činio. Moja vrijedna i marljiva supruga Finka, uz brigu za kuću i obitelj, pronalazi vremena za uređenje, čišćenje i svekoliko održavanje lokala. U ugostiteljskom radu pomažu mi spomenute kćeri Iva i Marta, te sin Petar, koliko im to već njihove poslovne obveze dopuštaju. Na temelju moga trideset petogodišnjeg ugostiteljskog rada savjetovao bih i poručio mladim ugostiteljima da budu strpljivi, ustrajni i predani u svom poslu, vjerujući i nadajući se da rezultati njihova mukotrpnog rada neće izostati. Nadam se da će me zdravlje poslužiti, i da ću još neko vrijeme moći uspješno voditi „Capitol“- zaključio je Ivanković.
(FOTO: Ustupljene fotografije)
