Škrto veljačko sunce dočekuje nas ispred kipa Svetog Trojstva jednom od najprepoznatljivijih simbola Požege, dok započinjemo razgovor s Johnom Uche iz Nigerija, koji je svoj novi život odlučio započeti upravo u Požegi.
Gotovo filmska priča ovog novopečenog požeškog zeta, potvrđuje davno izreku o ljubavi koja ne poznaje ni vrijeme ni granice, jer John ne samo da je zbog ljubavi prešao tisuće kilometara, promijenio kontinent i način života, nego je godinu dana strpljivo čekao finalizaciju sve dokumentacije kako bi se trajno mogao nastaniti u srcu Zlatne doline. Zbog daljine je propustio i rođenje svog sina, ali čini se da je vrijeme za njega relativan pojam jer je u malo više od godine dana svog boravka ovdje uspio nadoknaditi popušteno i potpunosti se prepusti čarima našeg, ponekad i pomalo hedonističkog, načina života.
„U Požegu sam došao tijekom listopada 2022. godine nakon godinu dana razdvojenosti od supruge i sina. Zaista sam bio sretan što smo ponovno na okupu. Požegu volim prvenstveno jer nije velik grad, a posebno volim male kafiće u samom centru. Volim tu opuštenost neobaveznog ispijanja kave i svakodnevnih razgovora. U Nigeriji su kafići uglavnom puno veći s jako glasnom pozadinskom glazbom pa sam naučio da u Požegi ljudi idu na kavu kako bi razgovarali i opustili se“, ističe naš sugovornik prednosti života u malom gradu.
A oči stranca, lišene subjektivnih osjećanja bolje uočavaju i sve nedostatke naše sredine, kojih za Johna i nema, pa on spominje zajedničke nam boljke, u vidu očiglednog nedostatka mlađe populacije i nedovoljno radnih mjesta.
„Nema puno mojih vršnjaka s kojima bih mogao razmjenjivati iskustva. Uglavnom su dosta mlađi ili stariji od mene. Također, noćni život ovdje je u potpunoj suprotnosti od onog na što sam naučio. Po struci sam audio inženjer s preko 12 godina iskustva rada u postavljanju i namještanju zvuka i svijetla po raznim klubovima, koncertima, različitim događanjima s prijenosima uživo, pa me nemogućnost rada u struci čini pomalo tužnim. Također, imam više od 5 godina iskustva rada kao event manager ( organizator događanja), i to je posao koji obožavam“, kazao je John.
Unatoč očitim kulturološkim razlikama John ipak uviđa i neke sličnosti. Prvenstveno se one očituju u zajedničkoj gostoljubivosti, iako primjećuje da Požežani puno više brinu oko trivijalnih stvari.
„Hrvati i Nigerijci su kao narod jako gostoljubivi i obiteljski orijentirani. Međutim, smatram kako bi Hrvati trebali naučiti kako biti što opušteniji, i da ne shvaćaju život tako ozbiljno. Nigerijci su uvijek opušteni i sretni, čak i kad se stvari ne odvijaju kako su zamislili. Primijetio sam da ljudi u Požegi puno brinu oko raznih stvari na dnevnoj bazi“, kazao je John.
A kakvo bi to slavonsko gostoprimstvo bilo bez bogate trpeze i raznog ića i pića s kojim je John oduševljen. Omiljeno jelo mu je sarma, a također voli pečenu janjetinu i burek, dok su kolači slastica koju je tek počeo otkrivati.
„Sva hrana koju sam do sad probao bila je ukusna. Čak sam počeo uživati u kolačima, koje u Nigeriji ne jedemo baš pretjerano. Moja supruga zna kuhati afričku hranu jer je svojedobno živjela u Nigeriji pa u našoj kući vlada savršena kombinacija hrvatsko-nigerijske kuhinje“, napominje.
U nešto više od godinu dana John Uche se u potpunosti naviknuo na život u malom, slavonskom gradu pa mu čak ni prva zima, a nije snijeg koji ga je obradovao svojom pojavom nije pravio probleme.
„ Prvi put u životu snijeg sam vidio u zimu 2022. godine. Moja supruga me probudila usred noći i izjurili smo van praviti snježne grude. U jednom trenutku krenuo sam s tom grudom snijega u kuću, a supruga me iznenađeno pitala što radim? Nisam imao pojma da bi se mogla otopiti“, prepričava John svoje prve anegdote.
Život u Požegi za Johna i njegovu malo obitelj je dobar, ljudi su ga zavoljeli te se osjeća prihvaćenim u novoj sredini koja se zbog njegovog prilagodljivog karaktera i ne čini više toliko stranom. Njegova obitelj u Nigeriji mu nedostaje, ali se na to pripremio prije odlaska. Ono što bi volio, jest to da njegova braća i sestre dođu u Požegu i osjete kulturu života ovdje, a dok mu se ta želja ne ostvari John Uche zahvaljuje svim Požežanima na ljubavi i ljubaznosti koju su mu pružili.
„Želio bih ohrabriti Požežane da i dalje ostanu tako srdačni jer do sada sam doživio samo pregršt lijepih gesta ljubaznosti, i zaista to cijenim. Svi su bili prijateljski nastrojeni, i ja se ponekad osjećam kao zvijezda ovdje“, zaključio je John za kraj.
(FOTO: K.Š./Ustupljene fotografije)
