Čvarci su nekoć bili hrana sirotinje, a danas su skuplji od pršuta i kulena. Gotovo da se u njih isplati i ulagati. Proizvodnja u Hrvatskoj raste, ali ne od hrvatskih svinja. Bili smo na samoborskoj Čvarkijadi – donosimo cijene i predviđanja ove sve luksuznije delicije.

Uz muzikaše, pjesmu i ples, Samoborci su izabrali četvrte pobjednike Čvarkijade. Udruga umirovljenika napravila je najslasnije, no baš kao nekad naši djedovi i bake, recept nisu htjeli otkriti tajnu zanata…”Tajna se ne otkriva, to se naplaćuje”, objašnjava Jadranka Mihelić, glavna majstorica pobjedničkih čvaraka iz Udruge umirovljenika Samobor. Dodaje da moraju biti hrskavi i slasni.

Od pobjednika smo ipak uspjeli saznati da su svoje pobjedničke čvarke napravili od domaćih svinja. “Crna slavonska! Kod nas u Samoboru da je uvoz, pa kaj je vama! Sve domaće!”, otkriva Dragica iz Udruge umirovljenika.
Ipak kod velikih proizvođača, situacija je drukčija. Sirovinu pronalaze izvan Hrvatske. Domaćih je svinja premalo za ozbiljnu proizvodnju. Jedan od vodećih hrvatskih brendova čvaraka, svinjske dijelove uvozi iz Danske i onda čvarke izvozi u Zapadnu Europu. “Hrvatska ima jako puno potencijala, ali tu je jako bitna politika da se krene u smjeru proizvodnje. Okrupnjavanja proizvođača. Da se proizvođačima olakša proizvodnja i da se naprave bolji otkupi i otkupne stanice”, upozorava samoborski proizvođač čvaraka Miroslav Mataušić.

Paradoks industrije čvaraka je da se većina izvoznika mora osloniti na uvoz. Dobra je vijest da su cijene svinjskog mesa trenutno stabilne pa poskupljenja ne bi trebalo biti. Ni Branko Kvež, mali proizvođač iz Svetog Križa i Začretja, cijene neće dizati. Svoju deliciju radi isključivo od hrvatske svinjetine. “Kod nas je cijena čvaraka 30 eura kilogram. To je neka cijena gdje se mi pokrivamo i na kraju krajeva neki mali postotak zarade morate imati”, govori Kvež, koji je u odnosu na prošlu godinu cijenu povisio za jedan euro.

Tržište čvaraka u Hrvatskoj raste. Procjenjuje se da godišnje proizvedemo do 450 tona. Delikatesni stisnuti – najbolje se prodaju izvan granica. Neki su i malo ljući – pa se uz njih nešto mora i popiti. Ivica iz Samobora tvrdi da nema čvaraka bez dobrog vina: Nema, nema! Dobro vino mora biti.” Gozbu je upotpunio i domaći kukuruzni kruh. Samoborska čvarkijada oduševila je sve generacije. Čak i najmlađe. Ljubav prema čvarcima – uči se od malih nogu.

(Izvor: net.hr)

(FOTO: istockphoto)

MOŽDA VAS ZANIMAVIŠE OD AUTORA